ĆOLIĆ, Marko, general (Privlaka, 15. IV. 1766 — Petrovaradin, 14. IX. 1844). Kadet pri slavonskim husarima 1781. U 68. pješačku pukovniju (petrovaradinska) premješten 1785. te 1787. promaknut u zastavnika, 1788. u poručnika, a 1790. u natporučnika 40. pješačke pukovnije. God. 1793–95. sudjeluje u borbama u Francuskoj i Njemačkoj. Kapetanom postao 1796. Iskazao se u borbama u Njemačkoj i Švicarskoj 1799. Čin majora dobio 1801, potpukovnika 1805, pukovnika 1809. i potom došao na čelo štaba 6. armijskog korpusa. Istaknuo se u više bitaka, osobito kraj Asperna i Wagrama (1809), pa dobiva Viteški križ reda Marije Terezije, što mu, prema običaju, sljedeće godine donosi barunat. God. 1813. zapovijeda brigadom. Ponovno je zapažen u bitkama, a napose kraj Leipziga. Nagrađen Komanderskim križem Leopoldova reda i pruskim Redom crvenog orla. Nakon mira u Parizu, bio brigadir u Ugarskoj. U kratkom pohodu 1815. opet zapovijeda brigadom. God. 1826. bio podmaršal i divizionar u Lavovu, 1829. u Ugarskoj, 1833. u Linzu, a od 1834. do smrti zapovjednik u Slavoniji i Srijemu. Čin višega generala (Feldzeugmeister) postignuo 1841.
LIT.: J. Hirtenfeld: Der Militär Maria-Theresien-Orden und seine Mitglieder, 3. Wien 1857, 963–965. — I. Tomičić: Obitelj Ćolić. Prosvjeta (Zagreb), 6(1898) 7, str. 230–231. — M. Grgurovac-Šimin: Privlačani u znanosti, kulturi i revoluciji. Šid 1982, 9–12.
Fedor Moačanin (1993)
