ČALOGOVIĆ, Eleonora, rođ. Huml, glasovirski pedagog (Zagreb, 18. III. 1916 — Zagreb, 23. X. 1992). Kći violinskog pedagoga V. Humla. U Zagrebu završila nižu i srednju muzičku školu, potom studirala glasovir na Muzičkoj akademiji u klasi S. Stančića; diplomirala 1939. osvojivši Nagradu HGZ-a »Vjekoslav Klaić«. Od 1943. studirala pjevanje na Državnom konzervatoriju u Beču, gdje je diplomirala 1945, i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi L. Vrbanića, gdje je diplomirala 1946. Po završetku glasovirskog studija počela je nastupati solistički, zatim kao glasovirski pratilac (u emisijama Radio-Zagreba), a surađivala je i sa Zagrebačkim kvartetom. Pedagošku djelatnost započela kao nastavnik glasovira u Srednjoj muzičkoj školi zagrebačke Muzičke akademije (1942/43), zatim je profesor i pročelnik glasovirskog odjela u Muzičkoj školi »Pavao Markovac« (1948–71) te profesor u školi »Vatroslav Lisinski« (1971–83). U pedagoškom radu zastupala je načela očeve (humlovske) glazbenopedagoške tradicije: zahtijevala je natprosječnu tehničku vještinu te razvijala muzikalnost i osjećaj za stilove u interpretaciji, ukratko, nastojala je stvoriti cjelovita glazbenika. Odgojila je mnogo pijanista, među kojima su H. Gusek i L. Kovačić.
Stanislav Tuksar (1993)
