ČAMBA, Slavko, pjesnik i prozni pisac (Đurđevac, 31. VIII. 1930). Nakon osmogodišnjeg školovanja živi u Đurđevcu do odlaska u vojsku 1950. Optužen je za neprijateljsku djelatnost te je do 1954. na robiji. God. 1967. napušta domovinu i živi u Beču. Kao pučki pisac samouk surađuje u mnogim iseljeničkim listovima i objelodanjuje više knjiga pjesama te pripovjedačke i publicističke proze. Književno obrađuje osobna iskustva iz podravskog zavičaja i iseljeničkog života, a služi se štokavskim i kajkavskim izrazom.
DJELA: Brazde (zbirka pjesama). Beč 1972. — Brazde (autobiografska proza). Mainz 1979. — Čez rođeni kraj. Beč 1980. — Kanasi z Bereka. Beč 1980. — Crtice života. Beč 1982. — Steze i poti. Beč 1983. — Žrtve tuđine, 1–2. Beč 1983–1984. — Vu ono vreme. Beč 1984. — Povratak u Ravne kotare. Beč 1985. — Gastarbajter. Beč 1987. — Vrnoti se moram. Beč 1987. — Pjesme života, 1–2. Beč 1987–1990.
LIT.: Fra Pater: Riječ jednoga čitatelja (predgovor u: Žrtve tuđine, 1. Beč 1983, 3). — Zapažanja jednog čitatelja (u: Vu ono vreme. Beč 1984, 5). — A. Marić: S. Čamba, Vrnoti se moram (predgovor). Beč 1987, 5–6. — A. Šimunić: Iseljenički bol. Vjesnik, 52(1991) 31. I, str. 8.
Antun Šimunić (1993)
