ĐUJIĆ, Momčilo, četnički vojvoda (Kovačić kraj Knina, 27. II. 1907). Nižu gimnaziju završio u Kninu 1924, višu pohađao 1926–29. u Šibeniku, odakle iz sedmog razreda prelazi na bogosloviju u Srijemskim Karlovcima. God. 1933. rukopoložen je za sveštenika i postaje strmički paroh. Kao jedan od srpskih vođa u široj kninskoj okolici formira od 1935. po selima na ličko-dalmatinsko-bosanskoj tromeđi četničke organizacije te potiče nacionalnu i vjersku isključivost. Za rata sudjeluje u organiziranju četnika te zapovijeda četničkim grupama i vojnim formacijama, koje su na načelima velikosrpskog programa D. Mihailovića djelovale u Kninskoj krajini. Surađivao je s talijanskim okupacijskim i vojnim oblastima, a nakon talijanske kapitulacije 1943. s njemačkim vojnim jedinicama. Četnici pod njegovim zapovjedništvom počinili su mnoge zločine nad hrvatskim stanovništvom i nad Srbima koji nisu prihvaćali četništvo. S ostacima svojih jedinica pobjegao je 1945. preko Soče u susret anglo-američkoj vojsci. Neko se vrijeme krio u Italiji, zatim se iselio u SAD. Tamo organizira i predvodi Pokret srpskih četnika Ravne gore u Slobodnom svetu. Ideološki utječe na organiziranje novočetničkoga kninskog pokreta u Hrvatskoj 1990-ih te materijalno pomaže njihovo odmetništvo i oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske.
LIT.: J. Tomasevich: Četnici u drugom svjetskom ratu. Zagreb 1979. — F. Jelić-Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941–1945. Zagreb 1986. — J. Popović, M. Lolići B. Latas: Pop izdaje. Zagreb 1989. — T. Vuković: Mozaik izdaje. Zagreb 1991.
Darko Stuparić (1993)
