CEMINI, Hijacint

traži dalje ...

CEMINI, Hijacint (Ceminus, Ceminić, Komenius), pisac i prevodilac (Dubrovnik, 1635 — Dubrovnik, 23. V 1703). U Dominikanski red stupio 1651. u Dubrovniku. Filozofiju i teologiju studirao u Napulju. Po završetku studija u Dubrovniku je poučavao filozofiju i teologiju. Slovio je kao vrstan pučki propovjednik na hrvatskom jeziku. Zbog bolesti prestao propovijedati, a pisane propovijedi nisu sačuvane. Više puta bio je upravitelj samostana, a izabran je i za generalnog vikara Kongregacije. Preveo je na hrvatski knjigu Jobovu i Tobijinu. Rukopisi prijevoda s drugim njegovim spisima čuvali su se u samostanskoj knjižnici, ali su poslije nestali. Sačuvano je samo pismo koje je poslao S. Gradiću u Rim (17. VIII 1680), u kojemu mu javlja o smrti teologa, pisca i biskupa Hijacinta M. de Passatisa.

LIT.: S. Slade: Fasti litterario-ragusini. Venetiis 1767, 27–28. — P. J. Šafařík: Geschichte der Südslawischen Literatur, 1. Prag 1864, 34–35, 196. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 2–3. Zagreb 1977, 151, 283.

Anto Lešić (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CEMINI, Hijacint. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/cemini-hijacint>.