CERKOVNIKOV, Eugen

CERKOVNIKOV, Eugen, organski kemičar (Kamenskaja, SSSR, 26. XII 1904 — Rijeka, 25. VII 1985). U Jugoslaviju došao 1920, srednju školu završio u Bileći 1924, potom studirao i diplomirao kemiju 1929. na Tehničkom (danas Tehnološkom) fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kraće vrijeme radi na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, potom na Faculté de Médecine u Parizu (1931/32). Po povratku najprije volontira u Zavodu za organsku kemijsku tehnologiju Tehničkog fakulteta u Zagrebu, a potom 1935–38. radi kao asistent u Zavodu za organsku kemiju istog fakulteta kod V. Preloga, gdje postiže i doktorat tehničkih znanosti s područja organske kemije, temom O y derivatima piperidina. Od 1938. do 1947. radi kao znanstveni suradnik u Institutu tvornice »Kaštel« (danas »Pliva«) do izbora za docenta organske kemije na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je utemeljio Zavod za organsku kemiju i bio njegov prvi predstojnik. Na istom fakultetu je 1948. izabran za izvanrednog, a 1956. za redovitog profesora. Istodobno, od 1947. djeluje kao honorarni nastavnik, a od 1950. kao predavač terapeutske kemije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, sve do 1957, kada na poziv odlazi za profesora kemije i biokemije na novoutemeljeni Medicinski fakultet u Rijeci. Na istom fakultetu je osnovao Zavod za kemiju i biokemiju i bio njegov prvi predstojnik. Također je djelovao i kao predavač terapeutske kemije na postdiplomskim studijima sve do umirovljenja 1975. Objelodanio je brojne radove u domaćim i stranim znanstvenim časopisima. Poglavito se, zajedno sa suradnicima, bavio sintezom organskih spojeva osobito antimalarika, sulfonamida, spazmolitika i antihistaminika te istraživanjem veza između njihove kemijske građe i farmakološkog djelovanja (Arhiv za kemiju, 1935, 1946/47, 1954; Chemiker Zeitung, Heidelberg 1935; Justus Liebigs Annalen der Chemie, Weinheim 1937–40; Journal of the Chemical Society, London 1938/39; Berichte der Deutschen Chemischen Gesellschaft, Weinheim 1940/41; Archiv der Pharmazie, Weinheim 1943; Helvetica Chimica Acta, Zürich 1943; Farmaceutski glasnik, 1946, 1948, 1950; Acta pharmaceutica Jugoslavica, 1950, 1952, 1954–57, 1959/60, 1963, 1968; Arzneimittelforschung, Aulendorf 1957; Croatica chemica acta, 1959/60; Bulletin Scientifique, Conseil des Academies des Sciences et des Arts de la RSF Yugoslavie, Section A, 1965, 1969). Bavio se i istraživanjem zaštite živih bića te regeneracijom organizma nakon djelovanja ionizirajućeg zračenja (Biochimica e biologia sperimentale, Padova 1963; Acta pharmaceutica Jugoslavica, 1964–67; Acta Facultatis medicae Fluminensis, 1966, 1969–73; Farmaceutski glasnik, 1966; Jugoslavica physiologica acta, 1967; Glasnik hemijskog društva, 1968, 1970). Pokušao je odrediti kemijsku razliku među spolovima kod nižih biljaka i životinja, a određivao je i hranjivu vrijednost nekih nižih morskih životinja te njihovu moguću primjenu u ishrani čovjeka (Acta Adriatica, 1963; Acta Anatomica, Basel 1963; Acta pharmaceutica Jugoslavica, 1967). Suautor je niza udžbenika i skripata iz kemije, osobito iz područja organske kemije i biokemije, za studente medicine i farmacije. Bio je jedan od pionira uvođenja elektronske teorije u nastavu kemije na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj. Sudjelovao je na brojnim kongresima i znanstvenim skupovima. Bio je član više znanstvenih i stručnih društava u zemlji i svijetu, a od 1964. i počasni član International Society of Cybernetic Medicine (SIMC). Jedan je od osnivača i od 1958. do 1974. predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva i Društva kemičara i tehnologa sekcije za Rijeku i Istru. Osobito se istaknuo u radu Odbora za organskokemijsku nomenklaturu Hrvatskoga kemijskog društva. Dodijeljeno mu je niz povelja, priznanja i nagrada te 1966. Orden rada sa zlatnim vijencem.