DUČMELIĆ, Zdravko, slikar (Vinkovci, 17. VII. 1923 — Buenos Aires, 10. I. 1989). Srednju školu završio u Vinkovcima 1943. Položio prijamni ispit na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1944, koju ubrzo napušta zbog rata. God. 1946. prvi put izlaže u izbjegličkom logoru u Fermu (Italija), zatim dvije godine studira slikarstvo u Rimu. Kao stipendist zaklade Obra Católica Universitaria Espańola nastavlja studij 1948. na Akademiji likovnih umjetnosti San Fernando u Madridu, gdje 1949. priređuje prvu samostalnu izložbu. Iste godine stiže u Argentinu, kamo su već prije emigrirali njegovi roditelji. Isprva živi u Buenos Airesu, ali se zbog zdravstvenih razloga seli u Mendozu, gdje je od 1958 (kada dobiva argentinsko državljanstvo) do 1981. redoviti profesor crtanja i voditelj slikarskog atelijera pri Visokoj školi za likovnu umjetnost Nacionalnog sveučilišta Cuyo (1963–66. bio i njezin ravnatelj). Od 1966. redovito izlaže u uglednoj Galeriji Wildenstein u Buenos Airesu, 1970. putuje Europom (izlaže u više zemalja), a 1983. posjećuje Hrvatsku. Slikao je u duhu nadrealizma – uglavnom pustinje, krajolike s ruševinama, figure i figuralne prizore u kojima metaforički priziva prošlost, osobito minuli svijet pretkolumbovske Amerike. Glavna obilježja njegova izraza jesu kompozicijska odmjerenost bliska onoj renesansnih majstora, europskom oku egzotična ikonografija te snovit ugođaj postignut tamnim tonovima, sumarnim oblikovanjem i zaglađenom površinom slike. Kratko je vrijeme slikao apstraktno (o. 1962/63). Izdao je mapu crteža (Buenos Aires 1957; predgovor J. Pagro), mapu serigrafija u boji (Buenos Aires 1959) i album akvareliranih crteža Homenaje a Borges (Rosario 1986; predgovor E. Sábato). Posebno se istaknuo kao ilustrator djelâ poznatog argentinskog pisca J. L. Borgesa, u kojemu je rano prepoznao duhovnu srodnost. D. najprije ilustrira Borgesove novele, a 1978. objavljena im je u Buenos Airesu zajednička knjiga Borges-Laberintos-Ducmelic (u njoj su reproducirane 23 Dučmelićeve uljene slike). Ilustrirao je i knjigu argentinskog pjesnika A. Girrija Once rostros y un poema (Buenos Aires 1988). Također se bavio skulpturom. Samostalno je održao više od 50 izložaba u Argentini (Buenos Aires 1950–51, 1953, 1955–59, 1961, 1963, 1970, 1972, 1985, 1987; Córdoba 1952; Mendoza 1952, 1957, 1963, 1965; Santa Fe 1952; Rosario 1986; Mar del Plata 1987–88, i dr.) te u drugim zemljama (Panamá 1967; Zagreb, Rijeka, Split i Beograd 1983; Lima 1984; Santiago de Chile 1985; Montevideo 1988, i dr.). Sudjelovao na mnogim skupnim izložbama, među kojima su Umjetnost u Argentini – suvremena stremljenja (London i Buenos Aires 1975) i Izložba argentinske umjetnosti u Japanu (Tokyo, Kyoto, Aomori i Kamatura 1980); dobio prve nagrade na V. bijenalnom salonu u Mendozi (1968) i na Godišnjem salonu Navarro Correas (1982) te Premio Adquisición Godišnjeg salona u gradu Santa Fe (1982). God. 1981. firentinska je Galerija Uffizi, u prigodi jubileja (gradnja njezine zgrade započeta 1560), uvrstila Dučmelićev autoportret u svoju zbirku. — U Argentini se tijekom gotovo četiri desetljeća plodna djelovanja D. afirmirao kao jedan od najvažnijih likovnih umjetnika te zemlje u drugoj pol. XX. st. God. 1992. priređena mu je retrospektivna izložba u Buenos Airesu.
LIT.: M. Rakovac: Jedna nova izložba Z. Dučmelića. Hrvatska revija (Buenos Aires), 1(1951) 2, str. 172–173. — Isti (mr.): Dvije izložbe Zdravka Dučmelića. Ibid., 2(1952) 4, str. 425. — Isti: Izložba Zdravka Dučmelića. Ibid., 4(1954) 1, str. 86–87. — V. Vida: Grafika Zdravka Dučmelića. Ibid., 7(1957) 3, str. 261–262. — M. Rakovac: Dvije izložbe Zdravka Dučmelića. Ibid., 8(1958) 3/4, str. 306–307. — Isti: Zdravko Dučmelić. Ibid., 11(1961) 4, str. 464–465. — A. Ruiz Díaz: Zdravko Ducmelic. Mendoza 1970. — B. Kadić: Novi uspjesi Zdravka Dučmelića. Hrvatska revija (München), 21(1971) 2/3, str. 271–273. — M. Rakovac: Nova izložba Zdravka Dučmelića u Bs. Airesu. Ibid., 22(1972) 4, str. 519. — A. Turica: Hrvatski slikar Dučmelić identificiran s Borgesom. Ibid. (München—Barcelona), 28(1978) 3, str. 503. — S. Muzaferija: Borhesov ilustrator. Danas, 2(1983) 25. X, str. 52. — G. Quien: Zdravko Dučmelić (katalog izložbe). Zagreb 1983. — B. Kadić: Izvanredan uspjeh izložbe Zdravka Dučmelića. Hrvatska revija, 35(1985) 4, str. 732–734. — V. Deur: Izložba slikara Dučmelića u Buenos Airesu. Ibid., 36(1986) 1, str. 115–118. — Isti: Dučmelić, prostor i vrijeme sanja. Ibid., 37(1987) 3, str. 571–572. — B. Kadić: Vrhunac slikara Zdravka Dučmelića. Ibid., 4, str. 760–763. — Isti: Umjetnički lik i djelo slikara Zdravka Dučmelića. Ibid., 38(1988) 4, str. 651–668. — Isti: El pintor croata-argentino Zdravko Dučmelić. Buenos Aires 1989 (p. o.: Studia Croatica, 30(1989) 1, str. 36–48; s dodacima). — Isti: Posljednja izložba slikara Z. Dučmelića. Hrvatska revija, 40(1990) 1, str. 211–212. — Isti: Jedanaest lica i jedna pjesma. Ibid., 2, str. 420–421. — V. Paver: Zdravko Dučmelić. Ibid., 42(1992) 3/4(167/ /168) str. 514–515.
Guido Quien (1993)
