GLAVANIĆ, Gašpar

GLAVANIĆ, Gašpar (Glavanich, Kaspar), pjesnik i sastavljač udžbenika (Štikapron/Steinbrunn u Gradišću, 4. I. 1833 — Vorištan/Hornstein, 19. XII. 1872). Srednju školu polazio u Šopronu (Sopron), bogosloviju završio 1857. u Đuru (Győr). Spočetka bio kapelanom u Šopronu, potom ceremonijarom u biskupskom dvoru u Đuru. Za ponovna boravka u Šopronu predavao u tamošnjoj preparandiji. God. 1862–68. župnik je među kajkavskim Hrvatima u Vedešinu (Hidegség). Potom odlazi u župu Vorištan kraj Željezna, gdje ostaje do svoje prerane smrti. S kisečkim učiteljem, Vedešincem Jurom Horvatom, pokrenuo je, uredio i izdao Kersztjanszko-Katolicsanszki kalendar na presztupno lěto 1864, tiskan u Pešti, kojega je izišlo trinaest godišta. Zabavnim i poučnim pjesničkim i proznim prilozima G. je ispunio polovicu kalendara, navješćujući obnovu jezika i oslobađanje od jezičnog i stilskog izraza vjerskih knjiga namijenjenih puku kakve je pisao »prisički farnik« J. Fick. Usporedo s reformom jezika G. se u svojim člancima zauzimao i za napuštanje staroga »mađarskog« pravopisa i uvođenje Gajeve ortografije. Sastavljao je hrvatske početnice i čitanke, koje su bile objavljivane u više izdanja, te liturgijske knjige. Njegovo pisanje školskih knjiga za potrebe hrvatskih vjerozakonskih škola Đurske biskupije, koje se oslanjaju na onodobne udžbenike u Hrvatskoj i Slavoniji, potvrđuje da je G. u školi vidio ne samo učilište nego i ustanovu gdje se njeguje i promiče hrvatski jezik. U knjizi Pèrva štanka (1860) objavio je poglavlje Podučavanje o jeziku, koje se drži prvom poznatom tiskanom gramatikom za zapadnougarske Hrvate. God. 1877. učitelj M. Naković objavio ga je u nešto pojednostavljenu obliku kao školsku gramatiku pod naslovom Podučavanje u jezikoslovlju. Glavanićevo djelo utrlo je put Nakoviću u radu na reformi pravopisa i pjesniku M. Meršiću Miloradiću u vrednovanju materinskog jezika. Trinaest njegovih pjesama uvršteno je u Naković-Borenićev Crikveni jačkar (Đur 1901).