IBLER, Stanko

IBLER, Stanko, pneumoftizeolog (Zagreb, 6. I. 1901 — Zagreb, 12. X. 1993). Sin književnoga kritičara i publicista Janka. Školovao se u Zagrebu, gdje je 1919. završio gimnaziju, 1928. studij medicine i 1932. specijalizaciju iz pneumoftizeologije. Radio je u zagrebačkom Antituberkuloznom dispanzeru, koji je 1934. uklopljen u novoosnovani Institut za tuberkulozu. God. 1943. priključuje se partizanima, najprije kao epidemiolog VI. slavonskoga korpusa, a potom zamjenik načelnika saniteta štaba X. zagrebačkoga korpusa. Nakon demobilizacije u činu sanitetskoga kapetana 1945. postaje voditeljem Odjela za tuberkulozu Zakladne bolnice Rebro u Zagrebu, a od 1946. do umirovljenja 1963. ravnatelj je novoosnovane specijalne bolnice na Jordanovcu u koju je premješten i Odjel za tuberkulozu (od 1947. Bolnica željezničara za tuberkulozu pluća i plućne bolesti). Honorarno je predavao ftizeologiju na Medicinskom fakultetu. Usavršivao se u Parizu 1935–36. te u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj. Radove iz područja plućne tuberkuloze, karcinoma bronha te plućnog emfizema objavljivao je u časopisima Liječnički vjesnik (1947), Tuberkuloza (1949–50, 1953–55, 1959) i Suvremene teme iz tuberkuloze (1960) te u zbornicima kongresa ftizeologa i simpozija o alergiji i gerontologiji. Bio je glavni urednik Liječničkog vjesnika 1947–50.