IMPRIĆ

IMPRIĆ (Imbrić), plemićka obitelj u nekadašnjoj Zagrebačkoj županiji u XV. i XVI. st. Po svojem glavnom posjedu imala je pridjevak »iz Jamnice«. Obiteljsko ime zabilježeno je u dokumentima u oblicima Ienpryth, Imbrigh, Imbrych, Imprich, Imprych, Imprycz, Impryth, Iprych, Iwmprych i Pmprych. Neki pisci (J. Buturac) nazivaju ih Imrić. Prvi poznati član obitelji, Ivan, bio je 1412. u Donjem Lukavcu kr. povjerenik pri uvođenju turopoljskih plemića u posjede, a 1428. svjedok pri utvrđivanju granica (reambulaciji) posjedâ. Vjerojatno je istovjetan s Ivanom, sinom Nikole, koji je 1430. zabilježen kao posjednik kuće u zagrebačkom naselju na brdu Gradecu. Grgur se spominje kao svjedok 1452, u parnici 1453, a 1462. bio je svjedokom pri uvođenju redovnika pavlinskoga samostana u Kamenskom u neke zemlje koje su im darovali plemići plemićke općine Strelče, zvani plemići iz Korane (nobiles de Korana). Ladislav je 1465. bio plemićki sudac Zagrebačke županije, a Šimun 1479. jedan od kr. povjerenika pri uvođenju Fabijana Dragačića u posjed Rečicu na vlastelinstvu Steničnjaku, koji mu je darovao kralj Matija Korvin. U parnici na zasjedanju općega kr. suda 2. II. 1481, u vrijeme zasjedanja sabora Kraljevine Slavonije na polju kraj Zagreba, Šimun je optužen za ubojstvo i osuđen na smrt te gubitak posjedâ (nije poznato je li osuda izvršena). U toj je parnici Mihovil bio jedan od sudskih prisežnika. U prvoj pol. 1493. Nikola se više puta spominje kao svjedok pri uvođenju plemića u posjede. Uz njega je u siječnju te godine zabilježen Petar (spominje se do 1533), plemićki sudac Zagrebačke županije koji je tu dužnost obavljao do 1520. Po nalogu zagrebačkoga Kaptola on je s više plemića 1517–20. istraživao odnose između turopoljskih plemića i kneza Jurja Brandenburškoga, gospodara Medvedgrada. O rezultatima istrage svjedočio je 1520. pred hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom II. Na zasjedanju plemstva Zagrebačke županije 30. XII. 1522. vođena je parnica protiv Petra, Ladislava (umro prije 8. XI. 1535) i Ivana (spominje se do 1560) zbog njihova napadaja 1520. na Lučelnicu, posjed Jurja Berislavića Malomlačkoga, nakon što je Juraj napao Petrove podložnike na posjedu Jamnici. Ladislav, familijar Ludovika Pekryja od Petrovine, zapovjednika kr. konjanika u Slavoniji, bio je 1530. njegov izaslanik I. Katzianeru, vrhovnomu zapovjedniku krajiških četa u Hrvatskoj i Slavoniji. Ivan je 1519. bio svjedokom u izvješću zagrebačkoga Kaptola kralju Ludoviku II. o slobodama i pravima turopoljskoga plemstva. Na zasjedanju plemstva Zagrebačke županije 3. I. 1531. izabran je za izaslanika Katzianeru. Bio je među potpisnicima adrese upućene hrvatsko-ugarskomu kralju Ferdinandu I. sa zasjedanja Hrvatskoga sabora 11. X. 1533. i poslanice kralju sa saborskoga zasjedanja u Topuskom 9. IX. 1535. u svezi s obranom Hrvatske od Turaka. Od 1531. zabilježen je u dokumentima zajedno s članovima obitelji iz sljedećega koljena. Tako je 1531. s Franjom (spominje se do 1567) bio posrednik u posjedovnom sporu u Plesu, a 1539. svjedok s Nikolom (umro prije 1570) i Ladislavom. Od oko 1553. bio je suvlasnik posjedâ u Jamnici i utvrdi Pokupsko; imao je udio i u posjedu i kaštelu Psarjevu u Moravču. Ivan i Nikola bili su svjedoci kada su 1553. članovi plemena Menića uvedeni u posjede u Pounju južno od Bužima. Zabilježeni su kao svjedoci i 1558. i 1560. u dokumentima o nasilju I. Alapića u Turopolju te u dokumentima iz 1560. o uvođenju turopoljskih plemića u posjede. U veljači 1560. izabrani su za zastupnike (procuratores) plemićke općine Turopolja. Iste godine su s Tomom (umro prije 25. IX. 1567) utvrdili građevine na posjedu Jamnici i prijelaz (brod) na Kupi na tom području. Nikola je 1539. bio banski povjerenik pri uvođenju M. Slatinskoga u njegove turopoljske posjede, a 1562. kr. i banski povjerenik pri uvođenju plemićâ Cvetkovića u posjed Vojnonošec. Bio je plemićki sudac Zagrebačke županije 1560. i 1564. Njegovi nasljednici (u dokumentima je imenom zabilježen samo njegov sin Ivan 1562) naslijedili su 1570. dijelove posjeda Jamnice i Opatovine (područje današnjega naselja Opatovine kraj Jamnice). Franjo je bio kr. povjerenik pri utvrđivanju granica turopoljskoga posjeda Hrašća 1561. God. 1564. predložen je za ubirača poreza u Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji. Tomo je zabilježen kao banski povjerenik 1549–50. u parnici koju je vodila Doroteja Frankapan Slunjska, udovica Stjepana IX. Babonića Blagajskoga, protiv upravitelja suprugovih posjeda Antuna Bakšića te 1551. pri uvođenju Ivana Hoisića u posjed Gradac na vlastelinstvu bana N. Zrinskoga Mutnici (Mutnik) u Pounju. God. 1566. bio je svjedok u dokumentu o nasilnim postupcima F. Nádasdyja u svezi s kaštelom Lukavcem u Turopolju. Članovi njegove obitelji sporili su se 1567–68. oko njegovih posjeda s literatom Nikolom Ključarićem i braćom mu. Njegov sin Tomo (spominje se do 1582) bio je 1568. podžupan Zagrebačke županije. Imao je posjede u Jamnici, Opatovini i Brkiševini. Uz posjede u Pokuplju, od 1567. Petar je imao udio u posjedu Psarjevu. Naslijedila ga je 1574. njegova udovica. U drugoj pol. XVI. st. (1550-ih i 1560-ih) spominje se Kata, supruga Petra Herendića, plemićkoga suca Zagrebačke županije s posjedom Mlakom na rijeci Mrežnici; ženidbom s njom Petar je stekao i dijelove posjeda Jamnice i Gradeca na rijeci Kupi. Nikola i Franjo zabilježeni su 1582. kao svjedoci u parnici pred banom K. Ungnadom oko kaštela Lukavca. U drugoj pol. XVI. st. najistaknutiji član obitelji bio je Ladislav (umro prije 26. VII. 1591), posjednik u Pokuplju, Brkiševini i Psarjevu. U Zagrebačkoj županiji bio je od 1570. ubirač poreza (dicator), a od 1572. podžupan. Na zasjedanju Hrvatskoga sabora 30. XII. 1573. povjeren mu je nadzor nad radovima na utvrđivanju utvrda i riječnih prijelaza u Pokuplju, a 1574. nad utvrđivanjem Topuskoga. God. 1579. bio je kr. povjerenik i ispitivač svjedokâ u parnici protiv Stjepana Gregorijanca nakon njegova napadaja na P. Krupića, građanina i zlatara u zagrebačkom naselju na brdu Gradecu. God. 1583. bio je kapetan u Sredičkom, 1586. imenovan je za podbana i velikoga župana Zagrebačke i Križevačke županije, a 1588. za jednoga od zamjenika bana T. II. Erdődyja za njegova boravka u nadvojvode Ernesta te za člana povjerenstva za ispitivanje kr. prihoda i stanja utvrdâ. Nakon 1591. više se ne spominju muški članovi obitelji. U popisima poreza za 1600. kao suvlasnica posjeda Psarjeva zabilježena je Veronika, supruga Ivana Špišića, što je posljednji spomen Imprića.