KALINSKI, Ivan

KALINSKI, Ivan (Ivo), dijalektolog, leksikograf i pjesnik (Črečan kraj Svetoga Ivana Zeline, 8. III. 1940). U Zagrebu 1959. završio gimnaziju, 1966. diplomirao na Filozofskom fakultetu južnoslavenske jezike i književnosti te 1987. doktorirao tezom Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjanića. Od 1968. zaposlen u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, od 1999. kao viši znanstveni suradnik; bio je lektor za hrvatski jezik na Westfälische Wilhelms–Universität u Münsteru 1978–80. Bavi se kajkavskom leksikografijom (obrađivač i redaktor u Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, 1–9. Zagreb 1984–2002), poviješću jezika i dijalektologijom (studije kajkavskih organskih govora), osobito proučavanjem jezika i poetike suvremene kajkavske književnosti, uključujući i dječje pjesništvo (Anatomija kmice, 2004). Sedamdesetak jezikoslovnih znanstvenih i stručnih radova te osvrte i pjesme objavljivao je u časopisima, novinama i zbornicima Zeleni bregi Zeline (1970, 1972, 1974, 1992–2004), Kaj (1971–75, 1977–78, 1981, 1983–88, 1991–92, 1995–98, 2000–03; glavni urednik 1983–90), Filologija (1973), Jezik (1973), Rasprave Zavoda za jezik (1973, 1984, 1987–90), Dometi (1987), Jezični i umjetnički izraz na kajkavskom tlu (1988, 1990–91), Lepoglavski zbornik 1993 (1994), Zlatarski zbornik, 2 (1994), Susret riječi (1995–2000), Vrbovec u prošlosti i sadašnjosti (Vrbovec 1995), Kajkavski zbornik (Zlatar 1996), Večernji list (1997), Hrašće (1999), 200 godina kajkavske dječje književnosti (Varaždin—Donja Stubica 2001), Nova Istra (2001), Quorum (2001) te Senje & meteorji 2001 (Varaždinske Toplice—Varaždin 2001). Sastavio antologiju Izbor iz kajkavske usmene lirike (Kaj, 1973, 10). Autor je studija i predgovora, posebice u izdanjima biblioteka kojima je urednik, Mala biblioteka »Ignac Kristijanović« (od 1975), Mala biblioteka »Dragutin Domjanić« (od 1992), Biblioteka »Susret riječi« (od 1995) i Mala biblioteka Verzuš (od 1999). Pjesmama, objavljenim i u zbirkama Pha kaj (1979) i Valctakt i lajno (1984), nadilazi zatečenu tradicionalnu poetiku zavičajnosti i sentimentalizma, a intelektualne preokupacije napokon postaju tematikom kajkavske dijalektalne lirike (M. Kuzmanović). Originalnom i izgrađenom poetikom, jezičnim novatorstvom te posebice pjesničkom imaginacijom i višeslojnom strukturom stiha, ostvario je cjelovit poetski izraz koji ga izravno uključuje u književni modernitet, a u suvremenom kajkavskom pjesništvu osigurava mu izdvojeno mjesto (E. Fišer). Uvršten je u antologije Horvacka zemlica (Samobor 1971), Antologija novije kajkavske lirike (Kaj, 1975, 3–5), Ogenj reči (Kaj, 1986, 4–6), Skupljena baština (Zagreb 1993), Rieči sa zviranjka (Zagreb 1999).