KAMBER, Dragutin
traži dalje ...KAMBER, Dragutin (Karlo, Charles, Chas), publicist (Ruda kraj Sinja, 9. XII. 1901 — Toronto, 30. VI. 1969). U Travniku kao gojenac Nadbiskupskoga sjemeništa 1922. završio klasičnu gimnaziju, a teologiju s filozofijom diplomirao u Sarajevu 1926 (za svećenika zaređen 1925), potom bio prefekt »Napretkova« konvikta i vjeroučitelj u pučkoj školi. Na mjestu urednika Katoličkoga tjednika 1926–28. podupirao je Katoličku akciju nasuprot Hrvatskoj pučkoj stranci. Zbog sukoba s oblastima poslan je 1928. u Rim, gdje je pri Papinskom istočnom institutu 1931. doktorirao tezom Fidei professiones orientalibus ad Ecclesiam redeuntibus a Sancta Sede propositae, u kojoj se bavio prelaskom pravoslavnih na katoličanstvo. Vrativši se 1932. u Sarajevo, bio je vjeroučitelj u učiteljskoj školi, potom župnik u Vidovicama kraj Brčkoga, urednik dnevnika Narod 1933. i od te godine župnik u Doboju, gdje je nakon uspostave NDH neko vrijeme bio i kotarski povjerenik. Od 1941. opet je vjeroučitelj u učiteljskoj školi u Sarajevu, a 1944–45. u Zagrebu dušobrižnik pri I. hrvatskoj udarnoj diviziji, upravitelj prosvjetno-odgojnoga odsjeka Poglavnikova tjelesnoga sbora, zamjenik vojnoga vikara i vojni vikar. U svibnju 1945. izbjegao u Austriju, potom u Rim i Španjolsku. Bio je kapelan i nastavnik u Buenos Airesu 1947–50. te u SAD župnik u Garyju i gostujući svećenik u Detroitu 1950–54, potom župnik u Lynchu kraj Omahe te od 1961. do kraja života u Torontu. U kolovozu 1962. posrednički je djelovao na Svehrvatskom kongresu u New Yorku. Suautor je izjave Saveza hrvatskih svećenika u SAD i Kanadi od 20. X. 1966. o protokolu između Vatikana i SFRJ. Javljao se člancima o politici, povijesti, vjerskim pitanjima, pastoralnom radu te obiteljskoj i demografskoj tematici, putopisima, biografskim portretima, satiričnim osvrtima, prikazima i pjesmama u izdanjima Krijes (1918–19), Zora-Luč (1920–21; Luč, 1924–26), Nedjelja (1923–25), Putokaz (1925), Vrhbosna (1925, 1931, 1941–44), Glasnik sv. Ante (1926), Katolički tjednik (1926–32, 1935, 1940, 1943), Hrvat (1928), Jugoslavenski list (1928, 1931), Napredak (1928, 1932, 1942), Franjevački vijesnik (1931–32, 1940), Croatia sacra (1932), Spomenica vrhbosanska 1882–1932 (Sarajevo 1932), Travnička spomenica (Sarajevo 1932), Bogoslovska smotra (1933), Vjesnik Dekanije usorske (1937, 1940), Vijesnik župe u Doboju (1940; urednik), Naraštaj slobode (1942–44), Osvit (1942–44), Sarajevski novi list (1942; Novi list, 1943–45), Hrvatska misao (1943–44; urednik), Hrvatski krugoval (1943), Hrvatski narod (1943–45), Sarajevska hrvatska pozornica (1943–44), Hrvatska rieč (1944), Katolička crkva (1944), Neue Ordnung (1944–45), Nova Hrvatska (1944–45), Prosvjetni život (1944), Spremnost (1944–45) te – u iseljeništvu – Sloboda (Buenos Aires 1949), Hrvatska revija (Buenos Aires 1951, 1960–62), Križ (Gary 1952–54; urednik), Osoba i duh (Madrid 1953, Albuquerque 1955), Hrvatska misao (Buenos Aires 1954–57), The Croatian Nation in its Struggle for Freedom and Independence (Chicago 1955), Hrvatski glas (Winnipeg 1957, 1967, 1969), Hrvatska država (München 1958), Slobodna riječ (Buenos Aires 1958), Croatian Review (Chicago 1959), Naša nada (Chicago 1960–62, 1967), Vinculum caritatis (Chicago 1960–65; urednik), Hrvatska župa Toronto (1961–69; urednik), Journal of Croatian Studies (New York 1961), Studia Croatica (Buenos Aires 1961), Danica (Chicago 1962–67), Novi život (Rim 1965), Naš put (Toronto 1966) i Hrvatski kalendar (Chicago 1968). God. 1945. u Rimu napisao sjećanja u kojima se kritički osvrnuo na ustaški režim (tiskana 1993. pod naslovom Slom N.D.H.), dokazujući kako su jednostranačko proglašenje NDH i savezništvo s Osovinom u svoje doba bili opravdani, no da se suvremena borba ne može na njima temeljiti; toj temi vratio se potkraj života u svojevrsnoj političkoj oporuci (objavio J. Jareb u Hrvatskoj reviji, 1981, 1). Autor je popularne rasprave Problemi i metode u hrvatskoj borbi za slobodu (1958), o potrebi stjecanja iskustva u državničkim poslovima i okupljanja oko minimalnoga programa samostalne Hrvatske s autonomnom BiH, brošura Islam u hrvatskim zemljama (Winnipeg 1957), o hrvatskom podrijetlu bosanskih muslimana, Sveta ispovijed (Toronto 1962) i Moj odgovor klevetnicima (S. l. nakon 1963), osvrta na optužbe političkih protivnika što su mu pripisali palež hrvatske crkve u Torontu. U literaturi (K. Mirth, 1969) spominje se i njegovo djelo Hrvatski razgovori o nekim pitanjima koja još nisu zastarjela (Buenos Aires 1954). Posmrtno su mu objavljeni autobiografski zapis, u kojem ističe da je osobno usavršivanje u odnosu prema Bogu preduvjet za rješavanje nacionalnoga pitanja i prosvjedno pismo kardinalu E. Tisserantu (Hrvatska misao, 1969, 49; zapis pretiskan u: Cetinska vrila, 1996, 8), prilog u zborniku Stepinac mu je ime, 2 (München—Barcelona 1980), pjesma Moja ruža (Marulić, 1993, 2) te korespondencija s I. Meštrovićem (Hrvatska revija, 1993, 2–3). Ona s V. Nikolićem čuva se u NSK, s K. Draganovićem u Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima, a dio rukopisne ostavštine u Jarebovu je posjedu. U Katoličkom tjedniku potpisivao se i pseudonimima Combattant, Simon Stilita, Romanus, Parižlija te Englez. U drugoj pol. 1940-ih služio se imenom Martin Tadić.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KAMBER, Dragutin. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/kamber-dragutin>.