KORENIĆ, Jurislav

KORENIĆ, Jurislav, redatelj (Zagreb, 12. XII. 1915 — Sarajevo, 1. III. 1974). U Vinkovcima završio gimnaziju 1935, u Zagrebu 1936–37. polazio školu HGZ (kontrabas u R. Tuláčeka) te 1952. apsolvirao režiju na ADU (B. Gavella). U drugoj pol. 1930-ih nastupao kao profesionalni jazz-glazbenik. God. 1940–42. i 1945–46. u Operi zagrebačkoga HNK šaptač, korepetitor i pomoćni redatelj, a 1943–45. kontrabasist radijskoga orkestra. Od 1946. u riječkom Narodnom kazalištu tajnik, korepetitor i 1949–52. ravnatelj Opere; režirao Werthera J. Masseneta, Fausta C. Gounoda i Pikovu damu P. I. Čajkovskoga te Moranu (suredatelj M. Pihler) i Eru s onoga svijeta J. Gotovca. U Narodnom pozorištu (NP) u Sarajevu kao gost 1951. postavio opere Pagliacci R. Leoncavalla i Gianni Schicchi G. Puccinija, a u stalnom angažmanu 1952–55. Traviata i Otello G. Verdija, Lucia di Lammermoor i Don Pasquale G. Donizettija, Don Giovanni W. A. Mozarta, Seviljski brijač G. Rossinija te djela hrvatskih skladatelja Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca, Dorica pleše K. Odaka i Gotovčevu Moranu. Ondje je do pol. 1960-ih režirao i Verdijevu Aidu, Carmen G. Bizeta, Otmicu Lukrecije B. Brittena, Borisa Godunova M. P. Musorgskoga te operete i mjuzikle (Šišmiš J. Straussa ml.; Dobri vojnik Švejk R. Kurke i L. Allana, prema djelu J. Hašeka). Suosnivač je 1955. i upravitelj 1955–65. Maloga pozorišta (od 1972. Kamerni teatar ’55) te ondje redatelj klasičnih i suvremenih drama (Pobuna na brodu »Caine« H. Wouka; Dantonova smrt G. Büchnera; Iznimka i pravilo B. Brechta; Slučaj Lide Matis P. Kohouta, Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva 1959; San ivanjske noći i Otelo W. Shakespearea; Proces F. Kafke; Krčmarica Mirandolina C. Goldonija; Ljubav M. Schisgala) i mjuzikala (Rapsodija u plavom G. Gershwina i A. P. Antoinea, Pigmalion F. Loewea i G. B. Shawa, Prosjačka opera i Uspon i pad grada Mahagonnyja K. Weilla i Brechta). U Pozorištu lutaka 1955. režirao Dr. Dolittlea i njegove životinje H. Loftinga, a 1969–73, kad je bio i ravnatelj, predstave Advokat Pathelin nepoznata autora (nagrada na Susretima pozorišta lutaka BiH 1971), Vuk i kozlići J. Grabowskoga, Peća i vuk S. Prokofjeva, Mali princ A. de Saint-Éxupéryja, Guliver među lutkama L. Spačila i Tigriček Hanne Januszewske (nagrada na Susretima pozorišta lutaka BiH 1974). Kao redatelj gostovao i u HNK u Osijeku, NP i Pozorištu lutaka u Mostaru te u zeničkom NP. Na sarajevskom je radiju 1960-ih režirao radijske drame (J. Racine, Fedra; Shakespeare, Romeo i Julija; I. Raos, Dvije kristalne čaše). Napisao sa S. Mićanovićem dramu Sokratova smrt, izvedenu 1961. u Malom pozorištu, te s R. Demirdžićem komedije orijentalnih motiva Fistik, Fistikovi šejtanluci (koju je i režirao) i Karađoz maćeha (redatelj i autor glazbe), izvedene 1966–70. u sarajevskom NP. Prema njima je 1970. režirao TV seriju Karađoz (suredatelj A. Jevđević), za koju je napisao i glazbu. Suosnivač je 1960. festivala malih i eksperimentalnih scena (MES, danas MESS, međunarodni kazališni festival; po njem je nazvana nagrada za najboljega mladoga redatelja) te 1967. Dramskoga studija pri Malom pozorištu, koji je 1972. prerastao u Odsjek za dramske umjetnosti i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.