ADŽIJA, Nikola

ADŽIJA, Nikola, javni, kulturni i politički radnik (Drniš, 6. XII 1875 — Drniš, 26. VIII 1972). Brat Božidara Adžije. Studirao je pravo. Od 1905. radio je u upravi drniške općine, 1933. izabran je za njezina načelnika. God. 1901. osnovao je ogranak Hrvatskog sokola, a 1904. Radničko društvo u Drnišu. — A. je zaslužan za otkrivanje talenta mladog čobanina Ivana (Gabrilovića) Meštrovića. Poslao je neke njegove prve radove u Zadar i u Narodnom listu 28. VI 1897. upozorio bilješkom na nadarenog dječaka te pokrenuo akciju za njegovo školovanje. Prijateljstvo ga je vezalo s Meštrovićem do njegove smrti 1962, pa je na Adžijin poticaj umjetnik u Beču otkupio svoje prvo izloženo djelo Izvor života (iz 1904) i poklonio ga Drnišu (postavljeno 1957). Od Meštrovića je primio nekoliko kipova i slika te više fotografija, koje je zajedno sa svojom kućom, vlastitom zbirkom, knjižnicom i uspomenama darovao Drnišu za ostvarenje Muzeja drniške krajine. Nakon oslobođenja bio je počasni konzervator u Drnišu. O svom zalaganju oko afirmacije Meštrovića objavio je nekoliko puta svoja sjećanja: Vjesnik u srijedu, 6. VIII 1952 (Kako je g. 1901. otkriven vanredni talenat čobančeta Meštrovića iz Otavica), zatim u listovima Globus (26. IX 1958), Šibenski list (1. I 1959) i Hrvatski književni list (31. I 1969). Pisao je prikaze o narodnim običajima (Pučki list, 1904, 17, 21), o našim političkim i kulturnim radnicima: Stjepanu Buzoliću (Stjepan Buzolić – spomen-knjiga, Zagreb 1894), Stjepanu Radiću (Lički Hrvat, 1924, 43–44) i Božidaru Adžiji (Slobodna Dalmacija, 1945, 179).