AGOSTI, Josip

traži dalje ...

AGOSTI, Josip, botaničar (Belluno, Italija, 10. II 1715 — Belluno, 10. IX 1786). Nakon kraćeg školovanja u domovini, pohađao je isusovačku školu u Gorici. God. 1735. ušao je u novicijat u Beču, potom prešao u Rijeku i Ljubljanu, gdje je 1751. postao isusovac. Radio je na školama u Grazu, Zagrebu, Gorici, Bellunu i u Borgo San Donnino. U Zagrebu je dvije šk. god. (1751/1752. i 1752/1753) predavao logiku, povijest, fiziku i filozofiju na Isusovačkom kolegiju (Collegium zagrabiense S. I). U Gorici i Bellunu, kamo se vratio 1757, predavao je filozofiju, u Borgo San Donnino moralnu teologiju, a u Grazu retoriku. Za boravka u Grazu napisao je djelo Satyra in eos Philosophos…. Po ukinuću Isusovačkog reda 1773, vratio se obitelji u Bellunu, gdje je i umro. — A. se uz školsku djelatnost bavio botanikom, prvenstveno florističkim istraživanjima. O tome svjedoči prije osamdesetak godina pronađena bogata i vrijedna herbarska ostavština Herbarium Agosti, s materijalom iz okolice Belluna. Osim toga, pronađeni su i neki neobjavljeni rukopisi florističkog sadržaja. Florističkim istraživanjima bavio se i za boravka u našim krajevima. Rezultate rada na tom polju objavio je u djelu De re botanica tractatus... u kojem izričito spominje nalazišta pojedinih biljaka iz okolice Zagreba, Gorice i dr. Imenujući vrste, povodio se za nomenklaturom autorâ predlineovskog doba pa nepreciznosti koje iz toga proistječu umanjuju vrijednost djela u florističkom te osobito biljnogeografskom pogledu.

DJELA: Satyra in eos Philosophos, qui scholasticam Philosophiam contemnunt. Graecii, typis Widmanstadii 1749. — De re botanica tractatus, in quo praeter generalem methodum et historiam plantarum eae stirpes peculiariter recensentur, quae in agro bellunensi et Fidentino vel sponte crescunt vel arte excolluntur, additis adnotationibus, quibus plurimarum plantarum vires indicantur. Belluni. Typis Simonis Tissi 1770.
 
LIT.: F. Miari: Dizionario storico-artistico-letterario bellunese. Belluno 1843. — Pier Andrea Saccardo: Sul rinvenimento di un antico erbario dell’abate conte G. Agosti. Atti di Accademia veneto-trentino-istriana, 1(1904) str. 1–6. — Carlos Sommervogel: Bibliothèque de la Compagnie de Jésus, 1. Bruxelles—Paris 1890, 68. — Aurel Forenbacher: Prethodnici dra Josipa Kalasancija Schlossera i Ljudevita Vukotinovića. Rad JAZU, 1905, 161, str. 137; 1913; 200, str. 206. — Dragutin Hirc: Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. Ibid., 1914, 204, str. 21. — Isti: Ispravci radnjama dra Aurela Forenbachera. Ibid., str. 172. — Franjo Fancev: Građa za povijest školskog i književnog rada isusovačkog kolegija u Zagrebu (1606–1772). Starine JAZU, 1937, 38, str. 244, 248, 254.
 
Ivan Šugar (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

AGOSTI, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/agosti-josip>.