AICHELBURG
traži dalje ...AICHELBURG, plemićka obitelj iz Koruške; 1500. primila je u leno gospoštiju Aichelburg u Gailtalu, a 1627. barunstvo Svetoga Rimskog Carstva s pridjevkom »auf Badenhof und Graiffenstein«. Jedna grana obitelji nastanila se stalno u Senju sredinom XVI st. te tu živjela do oko 1880; bili su u rodbinskim vezama s uskočkim obiteljima. Iz senjske grane obitelji A. poteklo je više krajiških časnika. Među njima se spominje 1612. senjski potkapetan Ivan Juraj, a posebice se ističe Franjo Gabrijel, vojni zapovjednik u Brinju (od 1719), koji je 1725. dao popraviti gornji dio Trsatskih stuba i izgraditi na njima drugu kapelu. U literaturi se pogrešno navodi i 1712 (E. Laszowski). Potomci senjske grane su Andrija, koji je, prema podacima I. Kukuljevića Sakcinskog, u prvoj pol. XVIII st. napisao geografsko djelo Cosmo-et geographia (Graecii 1738) i Josip, kojega A. A. Baričević spominje, kao hrvatskog pisca u rukopisu djela De scriptoribus Pannoniae Saviae Collectanea. Do sada nije poznato ni jedno njegovo djelo. Od koruške grane Aichelburga ističe se u Hrvatskoj u drugoj pol. XIX st. Ernest (1802–1876), koji je od 1844. do oko 1847. bio savjetnik u K. k. Stadt- und Landrecht, auch Criminal- und Wechselgericht, dann See-Consulat u Rovinju. God. 1854. imenovan je vijećnikom Banskog stola u Zagrebu. Bio je član stalne mješovite komisije za bilježničke urede za banovanja Josipa Jelačića. God. 1860. premješten je u Trst.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
AICHELBURG. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/aichelburg>.