AKČIĆ JURIŠIĆ, Ivan

AKČIĆ JURIŠIĆ, Ivan (Don Zuanne Accich), narodni pjesnik (Baška Voda ili Bast, oko 1720 — Venecija ?, poslije 1782). U rukopisima se javlja samo kao Akčić, što je, uz glavno prezime Jurišić, do XX st. bilo sporedno prezime svih bašćanskih i baškovoških Jurišića (nastalo od turskog akča, vrsta turskog novca), jer su Jurišići u doba turske vladavine bili zakupnici turskog poreza. Po zanimanju je bio mirski svećenik Makarske biskupije. O njegovu životu zna se samo da je 1779. bio stalno nastanjen u Baškoj Vodi. Prema predaji bio je inicijator gradnje crkvice Sv. Lovre u Baškoj Vodi (sagrađena 1750), a spominje se da je kao »veliki političar usmrćen u Veneciji«. — Napisao je četiri pjesme, od kojih su mu dvije objavljene za života. Pod naslovom Striljanje alke objavljene su 1782. u Mlecima dvije anonimne pjesme (svaka po 184 deseterca), koje pjevaju o igri alke u Makarskoj na Sv. Marka, 25. travnja 1781. Na temelju podatka nađenog u ostavštini sakupljača narodnog blaga Miroslava Alačevića, D. Berić pripisuje autorstvo tih pjesama Akčiću (1948). Prema rukopisu koji je Makaranin Vjekoslav Cezar Pavišić (umro 1905) darovao Knjižnici JAZU, objavio je Ivan Milčetić 1907 (Građa JAZU, knj. 5) dvije Akčićeve pjesme: Pisma svrhu Kambelovića i Glavaša (u 812 deseteraca opjevava istiniti sukob između makarskog kanonika Glavaša, koji je umro 1789, i predstavnika mletačke vlasti u Imotskome); Knjiga Martelijanska, koja je samo prepjev s talijanskog (u 49 osmeračkih kvartina), a opisuje kugu u Splitu, možda onu iz 1783–1784. — »Akčić-Jurišić posljednji je u Makarskom primorju Kačićev imitator u XVIII st.« (Gašpar Bujas), koji je kao i Kačić više pazio na povijesnu istinu negoli na estetsku stranu. Tako je on sačuvao opis ceremonijala davno zaboravljene makarske alke, koja se posljednji put igrala u Makarskoj 1832.