AKONCIJE

AKONCIJE (Acconcius, Accontius, Aconcius, Acontius), papinski poslanik (Viterbo, druga pol. XII st. — Bosna ?, oko 1225). Već početkom 1219. papa Honorije III u pismu predstojniku pečujskog Kaptola spominje ga kao svog poslanika u zemljama Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Od tada, pa do 1223, spominje se u mnogim izvorima. Osobiti zadaci su mu bili: poduzeti odlučne korake protiv omiških gusara i poraditi na suzbijanju heretičkog pokreta u Bosni. U Splitu se nalazio 1221. Prema Tomi Arhiđakonu, ondje je, dobivši naknadno posebna ovlaštenja iz Rima, počeo odlučnim mjerama uspostavljati oslabljenu crkveno-moralnu stegu u redovima svećenstva i ostalih vjernika. Grad Split je kaznio interdiktom zbog toga što je Petar Humski, novi splitski knez, bio nasilno uveden u crkvu i postavljen za kneza. Odmah po dolasku u naše strane, A. je, tvrdi Toma, »pozvao u pomoć protiv heretika i gusara čitavu Dalmaciju i Hrvatsku« nudeći oproste svima koji u tim ratnim pohodima budu na bilo koji način sudjelovali. Po Tominu pripovijedanju, ratni pohod protiv omiških gusara bio je potpuno uspio. Međutim, izgleda da je uspjeh bio mnogo manji i kratka vijeka, jer je A. već 1221. morao otputovati u Zadar da bi umakao zasjedama omiških knezova Kačića. U listopadu 1222. nalazio se u Dubrovniku, gdje je prisustvovao posveti novoga dubrovačkog nadbiskupa te predsjedao saboru biskupâ Dalmacije na kojem je vijećano o krivovjerju u krajevima Bosne i Huma. Pri kraju iste godine nalazio se u Zadru, a u srpnju 1223. Papa mu je naredio da preda palij splitskom nadbiskupu Guncelu. Njegov boravak u Bosni ne spominju poznati izvori, ali Toma Arhiđakon, govoreći o rješavanju raznih crkvenih pitanja u Splitu, dodaje da je boravio u Bosni. Ako je ondje i boravio, njegovo djelovanje protiv krivovjernika nije ostavilo dubljih tragova. Nije umro 1222, kako pogrešno stoji u Tominu djelu; već svakako prije 15. V 1225, kad ga Papa u pismu kaločkom nadbiskupu spominje kao mrtva.