AKOŠ

traži dalje ...

AKOŠ (Ákos, Acus), stari rod podrijetlom iz sjeverne Ugarske. Akoši se spominju u izvorima već u XII st. Imali su posjede u Peštanskoj, Szilágyskoj i Križevačkoj županiji. Od ogranka Akos Czelenfi važnu ulogu u hrvatskoj povijesti imao je Ernej (Erne, Ernerije, Ernest, 1248–1272), veliki župan varaždinski (1251. i 1272) i ban erdeljski. Obavljao je visoke dužnosti na dvoru Arpadovića. Od kralja Bele IV dobio je 17. XI 1251. četiri sela u Varaždinskoj županiji. Najpoznatiji član ogranka Mikcs (Micsk) bio je Mikac (Mikić) Mihaljević (1312–1343), sin Mihajla, ban cijele Slavonije, koji je od Karla I dobio posjed Prodavić (Virje) po kojemu su nasljednici nazvani Prodavići (de Prodavic). Oni su nakon očeve smrti prodali imanje, koje je uz grad Prodavić imalo još 74 sela. Mikčevi sinovi, Ladislav (1342–1366), Loredan (1342–1348), → Akuš i Stjepan (1342–1366), bili su vitezovi na dvoru Ludovika I. Stjepan je bio požeški župan 1351. Spominje se u pratnji herceginje Margarete kad je ona 1352. potvrdila privilegij kralja Ludovika I izdan Turopolju te 1358. kad kralj Ludovik I utvrđuje zamjenu Stjepanove zemlje Kapolna blizu Glogovnice za zemlju Zdelju (Miholjanec) u blizini Prodavića u vlasništvu ivanovačkog priora. Stjepanov sin Stjepan Prodavić, prozvan Vrag (Őrdőg) zbog svoje silovite naravi, opljačkao je 1395. posjede zagrebačkog biskupa (vjerojatno u blizini Prodavića). Kralj Žigmund naredio mu je da nadoknadi učinjenu štetu. Stjepan je to odbio, pa je kralj 20. I 1396. zapovjedio banu Detriku Bebeku da zaplijeni neka imanja Prodavićâ. Poslije Žigmundova poraza kod Nikopolja 1396, pristao je uz slavonske plemiće, koji su umjesto Žigmunda proglasili kraljem Karla Dračkog. Stjepan Vrag dočekao je kralja na povratku sa sabora u Križevcima 1397. Kako ga nije uspio ubiti, sakrio se najprije u tvrđavu Sušicu kod Đurđevca, a onda pobjegao u Bosnu. Njegova je imanja, zajedno s Prodavićem, zaplijenio kralj, ali ih je ubrzo vratio Stjepanovu sinu Nikoli. Nikola ih je morao zamijeniti za neka imanja u Peštanskoj županiji te se više Akoši ne spominju u Hrvatskoj.

LIT.: János Karácsonyi: A magyar nemzetségek a XIV. század közepéig, 1. Budapest 1900, 95–120. — József Csoma: Magyar nemzetségi czímerek. Budapest 1904, 23–32. — Tadija Smičiklas: Diplomatički zbornik. Zagreb 1906, IV, 463–464; 1914, XII, 261–262. — Julije Kempf: Požega. Požega 1910, 81. — Dane Gruber: Ban Mikić Mihaljević (1325–1343). Nastavni vjesnik, 32(1923–24). — Scriptores rerum Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 1. Budapest 1937, 292, 414, 449. — Paškal Cvekan: Virje. Virie 1976, 10–12.
 
Anđelka Stipčević-Despotović (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

AKOŠ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.12.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/akos>.