ASIĆ, Milan

ASIĆ, Milan, skladatelj i dirigent (Zagreb, 23. VIII 1917). Rodio se u zagrebačkoj činovničkoj obitelji. Uz gimnaziju učio je violinu i teoretske predmete u muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski«, a diplomirao je kompoziciju (K. Odak) i dirigiranje (F. Lhotka) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1943. Bio je glazbeni urednik Radio-Zagreba (1944/1945), a potom je sve do umirovljenja 1976. djelovao u Subotici. U međuvremenu je 1954/1955. bio dirigent Opere Narodnog pozorišta u Novom Sadu te 1955–1957. glazbeni rukovodilac kazališta Komedija u Zagrebu. U Subotici je bio direktor muzičke grane Narodnog pozorišta (1945–1950, 1957–1976) i direktor subotičke Opere (1950–1954); istovremeno je stalni šef-dirigent subotičke Filharmonije. God. 1972. proslavio je u Subotici 35. obljetnicu umjetničkog rada; zbog svojih zasluga za razvitak i napredak glazbenog života Subotice i Vojvodine primio je Sedmojulsku nagradu Srbije za dirigentski rad (1950), dvije nagrade za scensku glazbu na Susretima vojvođanskih pozorišta (1965, 1971), počasnu diplomu osnivača Narodnog kazališta u Subotici (1956) i druga priznanja. Kao dirigent gostovao je sa subotičkom Filharmonijom u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Osijeku, Šapcu te u svim većim vojvođanskim mjestima, kao i u Segedinu (Szeged) u Mađarskoj. Samostalno je gostovao 1969. kao dirigent Simfonijskog orkestra u Oradei u Rumunjskoj. U skladateljskom radu oslanjao se na narodni melos, skladao je vedru glazbu za kazalište (Pekarev Miško, 1935; Veseli pensionat, 1938; narodna igra Pobjednik, 1939; Pjesmom kroz život, 1941; Cvilidreta, 1944), orkestralna djela (Narodni ples, 1939; Ples sa Balkana, 1948; Iz priče u priču, 1949; Dvije crnogorske slike, 1979. i dr.) te vokalno-instrumentalna djela (Međimurske balade, 1958; Zemljo krša-zemljo ravni ili Bunjevačka kantata, 1971; Moj grad, 1972; Japanska suita, 1980. i dr.). Od duhovnih su skladbi poznatije: Asperges me (1942, za mješoviti zbor), Offertorium (1942, za mješoviti zbor), Psalam 150 (1979, za glas, mješoviti zbor i orgulje). Pisao je i scensku glazbu, npr. za japansku legendu Jamade Kakaši Asagao (1945), Držićeva Plakira, Shakespeareovu Bogojavljansku noć, Brlić-Mažuranić – Rabadanovu Šumu Striborovu i dr. Uz tamburaške skladbe (Iz ravne Vojvodine, 1974; Klasje moje, 1975) napisao je mnogobrojne zabavne melodije.