AUER, Robert

AUER, Robert, slikar (Zagreb, 27. XI 1873 — Zagreb, 8. III 1952). Maturirao je u Zagrebu na Trgovačkoj akademiji. Od 1891. do 1894. studirao je slikarstvo u Beču na Kunstgewerbeschule pri Oesterreichisches Museum für Kunst und Industrie i na Akademie der bildenden Künste, kod prof. Christiana Griepenkerla, poznatog slikara povijesnih motiva. U početku boravka u Beču bavio se i glazbom te je javno nastupao. God. 1895. upisuje se na Akademie der bildenden Künste u Münchenu u klasu prof. Karla Marra. Već nakon godine dana vraća se u Zagreb gdje otvara atelijer, a 1897, zajedno sa suprugom slikaricom Leopoldinom Auer-Schmidt, otvara privatnu umjetničku školu, koju, između ostalih, polaze Joso Bužan i Tomislav Krizman. Bio je jedan od osnivača Društva hrvatskih umjetnika (1897). Nakon putovanja u Pariz i Italiju odlazi u svibnju 1902, zajedno sa slikarom Belom Čikošem Sesijom, u SAD na dvije godine. God. 1904. utemeljuje s B. Čikošem Sesijom, R. Frangešom Mihanovićem, O. Ivekovićem, F. Kovačevićem i R. Valdecom hrvatsku sekciju »Lade«, Saveza jugoslavenskih umjetnika, koje je bio i tajnik do 1918. Od 1905. nastavnik je na Kraljevskoj zemaljskoj obrtnoj školi u Zagrebu, a 1908–1918. profesor na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (poslije Akademija likovnih umjetnosti) u Zagrebu. Dva je puta bio i njezin upravitelj (šk. god. 1908/1909. i 1915/1916). U zgradi Akademije imao je atelijer, iako mu je 1904. arhitekt Viktor Kovačić sagradio kuću i atelijer na Rokovu perivoju. Od 1908. sudjelovao je u stručnim polemikama: prvo u povodu peticije umjetnika na natječaj za izgradnju vladine palače u Zagrebu, zajedno s arhitektom Vjekoslavom Bastlom i slikarom Josom Bužanom (Das Palais der Landesregierung. Agramer Tagblatt, 1908, br. 37), zatim 1909. u povodu natječaja za spomenik J. J. Strossmayeru u Zagrebu (Die bildenden Künstler über die Denkmalsfrage. Agramer Tagblatt, 1909, br. 269) te 1910. u povodu otpuštanja Andrije Milčinovića iz uprave Hrvatskog društva umjetnosti (Naš odgovor. Male novine, 1910, br. 184). God. 1913. sudjeluje u polemici o Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu između Koste Strajnića i arhitekta Rudolfa Lubinskog (Nepozvanom napadaču. Narodne novine, 1913, br. 63). Te prepirke u štampi zaoštrile su se 1919. i 1922. u polemici o slikarevoj ličnosti u povodu njegova umirovljenja na Akademiji (Konfidenti i denuncijanti. Pokret, 1922, br. 212 i 220). Bio je jedan od inicijatora osnutka Pripomoćne zadruge likovnih umjetnika u Zagrebu, koja je djelovala 1935–1941, organizirajući izložbe pod nazivom Zadružni salon. Djelovanje te zadruge kritizirao je Krsto Hegedušić (Almanah savremenih problema, 1936. i list Ars 37). — Po povratku u Zagreb nakon Münchena, A. pristupa krugu umjetnika hrvatske moderne koji su se okupljali oko Vlaha Bukovca. U to vrijeme radio je i na Bukovčevu zastoru Hrvatski preporod za HNK u Zagrebu. U vrijeme boravka u SAD upoznao je niz gradova, izlaže i prodaje svoje slike, uspostavlja kontakte s tada slavljenim slikarima Arthurom von Ferrarisom, Alfonsom Muchom i dr. Zajedno s Čikošem Sesijom, nakon povratka iz SAD, restaurira freske u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu. Auerovo slikarsko djelo obilježeno je najviše studijima ženskog akta, zatim portretima (naslikao ih je oko 250 u zemlji i inozemstvu), figuralnim kompozicijama, crkvenim slikama i dekorativnim panoima, a poslije i pejzažima. Izlagati je počeo još za studija 1894. u Beču. Te se godine pojavljuje i prvi put na zagrebačkoj likovnoj sceni te od tada izlaže na skupnim izložbama: Hrvatska narodna umjetnička izložba, Zagreb 1894/1895; Secession, München 1895; Milenijska izložba, Budimpešta 1896; Umjetnički bazar, Zagreb 1896; Međunarodna umjetnička izložba, København 1897; I izložba Društva hrvatskih umjetnika, Zagreb 1898/1899; Izložba umjetnosti i umjetnog obrta naroda Austro-Ugarske Monarhije, Petrograd 1899; Svjetska izložba, Pariz 1900 (odlikovanje »Honorable mention«); VII izložba Društva hrvatskih umjetnika, Sušak, Varaždin 1901; Izložbe Društva umjetnosti, Zagreb 1902, 1905, 1906, 1909, 1911, 1913; X izložba »Manesa« (hrvatski umjetnici), Prag 1903; I jugoslovenska umetnička izložba, Beograd 1904; Izložbe Saveza jugoslavenskih umjetnika »Lada«, Sofija 1906, Zagreb 1908, 1912; IV jugoslovenska umetnička izložba, Beograd 1912; Umjetnička izložba, Zagreb 1912/1913; Međunarodna grafička izložba, Zagreb 1914; Pola vijeka hrvatske umjetnosti, Zagreb 1938/1939; Izložba jugoslavenskih slikara, Liverpool 1939; Izložba »Jadranske straže«, Zagreb 1940; Ausstellung kroatischer Kunst, Berlin 1943; IV izložba hrvatskih umjetnika u NDH, Zagreb 1944. God. 1917. izlagao je s velikim uspjehom u Beču; jedna njegova slika otkupljena je za Wiener Künstlerhaus. Samostalno je izlagao u Zagrebu 1917, 1926, 1927, 1930, 1933. — Od samog početka Auerovo realističko slikarstvo izraz je erotskih ideja kojima daje simboličko značenje sa sintetičkim oblicima, promatranim subjektivno i dekorativno ostvarenim. Tako osjećajni i idejni svijet spaja akademskom kompozicijskom shemom. U početku slika antičke teme pod utjecajem Alme Tademe (Rimljanka 1896?, Svečani dan 1898) i one suvremene u duhu simbolizma (Magla 1898?, Prijateljice 1900?, Kraljica ruža 1902), kao i secesionističke dekorativne panoe (Japanka 1901?, Cvjećarica 1902?). Po povratku iz SAD postupno napušta čvrste oblike kojih je površine uljepšao bojom, da bi slobodnijim potezima kista analizirao ženski akt u erotičnim pozama pod raznim, često ružičastim osvjetljenjima (Danae 1933, Crna koprena 1933).