BANJANIN, Jovan

BANJANIN, Jovan, političar i publicist (Gospić, 1874 — London, 1960). Sin zanatlije Pavla i Katarine. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Gospiću (maturirao 1893). Studirao je slavistiku na zagrebačkom i praškom (oko 1898) sveučilištu. U to vrijeme bio je član Srpske akademske omladine, a 1894. jedan od osnivača i potpredsjednik Društva za pomaganje siromašnih a vrijednih Srba, slušača u Sveučilištu Franje Josipa I u Zagrebu. Od 1896. bio je među prvacima političkog djelovanja Ujedinjene hrvatske i srpske akademske omladine (uz I. Lorkovića, L. Mazzuru i S. Pribićevića), a potom, poslije 1900, s drugim mladim srpskim intelektualcima iz te organizacije (S. Pribićevićem i dr.) prišao je Srpskoj samostalnoj stranci u kojoj su oni početkom 1903. preuzeli vodstvo. Bio je pristaša Riječke rezolucije, a od 1906. kao član svoje stranke sudjelovao je u političkom djelovanju Hrvatsko-srpske koalicije. Iste godine izabran je za zastupnika izbornog kotara Udbina u Hrvatskom saboru (zastupnik do 1910), a 1907. i 1910. za člana hrvatske delegacije u zajedničkomu Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti. Početkom I svjetskog rata prebjegao je iz austrijske vojske u Srbiju, a u tijeku rata otišao u Francusku i Švicarsku. Bio je član Jugoslavenskog odbora i među osnivačima Jugoslavenske demokratske lige, utemeljene 1918. u Parizu. Po završetku rata postao je član Demokratske stranke iz koje je istupio potkraj 1919. zbog neslaganja sa stavom stranke prema neustavnom vladanju u novoj državi. Početkom 1920. bio je među nezavisnim poslanicima u Privremenom predstavništvu, u listopadu te godine sudjelovao je u osnivanju Vanstranačkog pokreta u Zagrebu i Karlovcu (s I. Politeom i dr.). Potkraj godine izabran je u Zagrebu za zastupnika u Ustavotvornoj skupštini (zastupnik grupe izvan stranaka). Od 1921. pripadao je skupini nezavisnih intelektualaca koja je zastupala jugoslavensku ideju (M. Marjanović, R. Giunio i dr.) i okupljala se oko novoga zagrebačkog lista Slobodna tribuna (počeo kao Slavenska tribuna). God. 1922. pokušao je osnovati hrvatsko-srpsku građansku stranku (s J. Smodlakom, M. Kostrenčićem i dr.), a 1923. bio je član Nezavisne narodne organizacije, koja je 1924. pristupila Demokratskoj stranci Lj. Davidovića. God. 1925. kandidirao se bez uspjeha na parlamentarnim izborima. Oko 1928. bio je zagrebački gradski zastupnik, 1932. postavljen je za senatora, 1934. za zamjenika namjesnika. U to vrijeme bio je član Jugoslavenske nacionalne stranke. U vladu generala Dušana Simovića izabran je 27. III 1941. te s njom odlazi u emigraciju. Bio je ministar u više emigrantskih vlada, a 1943. i kandidat za predsjednika. Poslije II svjetskog rata ostaje u emigraciji. — U periodici se javlja od studentskih dana prilozima iz književnosti, jezika i prosvjete u časopisu Omladina (1894, 1895; 1894. potpisivao se: J., J. P. i J. Pavlov). God. 1897. bio je jedan od izdavača i suradnik almanaha Narodna misao. O unutrašnjoj politici piše u Novom doba (Prag 1898), poslije kao novinar u listovima Srbin (1907), Srbobran (1907–1909, 1911), Pokret (1908). O Južnim Slavenima u Austro-Ugarskoj i drugim političkim pitanjima pisao je za boravka u Srbiji u Politici (1915), a u Francuskoj u Journal des Débats (Pariz 1916, 1918) i La Serbie (Beograd, Ženeva, Pariz 1918). Ti su prilozi bili pretiskani u listovima Jadran (Buenos Aires 1917), Jugoslovenska država (Antofagasta, Valparaiso 1917, 1918), Narod (Solun 1918) i Zabavnik (Krf 1918). Poslije I svjetskog rata piše o unutrašnjoj politici u listovima: Hrvat (1919, 1920), Samouprava (1919), Jugoslovenska obnova – njiva (1920), Slobodne novine (1920), Primorski glasnik (1921), Slobodna tribuna (1921, 1922, 1925, 1930, 1931), Nova Evropa (1926), Srpski književni glasnik (1926), Starokatolik (1933), Dan (1936), Jugoslavenske novine (1936, 1937), Seljački kalendar (1936), Narodni list (1939) i Jugoslovenska otadžbina (1940). Od 1903. do 1911. bio je s prekidima glavni urednik lista Novi Srbobran (od 1907. Srbobran), 1905–1907. kalendara Srbobran (sa S. Pribićevićem), od 1925. direktor (s R. Giuniom), a 1927–1932. urednik lista Slobodna tribuna. Njegov članak Južni Sloveni u Austro-Ugarskoj i rat (Delo, 1915, 2 i Straža, 1915, 147–151) objavljen je u Nišu iste godine kao brošura (s jednim člankom S. Stanojevića), a isto tako i brošura s njegovim člancima (nisu objavljeni u periodici) Hrvatska i Mađari i Mađarska politika i rat (Niš 1915). Kao posebna publikacija objavljen je njegov govor u Senatu 28. III 1933. Politika jugoslovenskog jedinstva protiv punktacija, razdora i mržnje (Beograd 1933), a govor na istom mjestu 1937 (s više drugih govora) u publikaciji O jedinstvenoj Jugoslaviji i unutrašnjem stanju u zemlji (Beograd 1937). Govor Naše shvatanje jugoslovenske nacionalne politike objavljen je u publikaciji Drugi zemaljski kongres Jugoslovenske nacionalne stranke (Beograd 1936).