ČAĆE, Ive

ČAĆE, Ive, pisac i slikar (Vodice, 26. IV. 1903 — Zagreb, 2. XI. 1947). U Vodicama završava drvodjelski zanat. Nakon I. svjetskog rata, zbog sukoba s talijanskim okupacijskim vlastima, bježi u Drvar, gdje radi kao drvodjelac, zatim odlazi na Šoltu, a 1922. vraća se u Vodice. Zbog djelovanja u radničkom pokretu često je zatvaran. God. 1941. odveden je u talijanski logor, iz kojega bježi nakon kapitulacije Italije i priključuje se partizanima te radi kao propagandist do 1944, kada postaje članom Kulturno-umjetničkog odjela ZAVNOH-a. Nakon rata živi u Zagrebu. — Na robiji 1933. počinje pisati i crtati. Od 1935. do 1939. objavljuje pjesme, prozu i crteže u časopisima i listovima Glas omladine, Hrvatsko selo, Književni glas, Savremeni pogledi, Seljačka misao. Povezuje se 1936. s grupom seljaka književnika i slikara – M. Pavlekom Miškinom, F. Mrazom, I. Generalićem, M. Viriusom i dr. te surađuje u Zborniku hrvatskih seljaka (Zagreb 1936, 1; 1938, 2). God. 1939. izdaje prvu knjigu Pjesme i crteži. Crteže i slike izlagao je 1936. u Zagrebu i Šibeniku, zajedno s bratom Matom, samoukim slikarom. Potom sudjeluje na izložbama hrvatskih seljaka slikara u Beogradu (1937, 1939), Zagrebu (1938) i Kragujevcu (1939), a nakon rata na izložbama umjetnika partizana 1945. u Dubrovniku, Ljubljani, Rijeci, Šibeniku, Zadru i Zagrebu. Posmrtno su mu djela izlagana u Zagrebu na izložbama likovne umjetnosti iz rata (1949, 1959, 1961, 1965, 1974, 1975, 1978) te na izložbama seljaka slikara (1952, 1955). Za pučke pisce početnike pokrenuo je 1945. časopis Izvor. Čaćine su pjesme politički angažirane, aktivističke, a izvornije je progovorio u nekoliko pjesama zavičajne tematike i rodne čakavštine. Igrokazi s tematikom rata i poslijeratne izgradnje dramaturški su neizgrađeni i psihološki naivni, a ni reportersko-propagandne novele ne uzdižu se iznad osrednje socrealističke književnosti.