ČEH

traži dalje ...

ČEH, plemićka obitelj s posjedima u nekadašnjoj Vukovskoj i Požeškoj županiji. U dokumentima su njezini članovi zabilježeni kao Cheh, Cheh de Lewa. Pridjevak Levanjski (de Lewa) imali su po posjedu Leva (u porječju Vuke na području današnjih selâ Tordinaca, Antina, Gaboša i Ostrova sjeverno od Vinkovaca). Posjed je kao kraljevsku donaciju dobio 1401. prvi poznati član obitelji, Petar, dvorski konjušnik (1402–15), potom župan Barske županije (Bars vármegye) u Ugarskoj, mačvanski ban (1427–28, 1430–31) i erdeljski vojvoda (1436–37). God. 1434. sudjelovao je u husitskim ratovima (1419–36). Kad se 1422. oženio Katarinom iz obitelji Treutul od Nevne, koja je u to doba izumrla u muškoj lozi, preuzeo je na korištenje prostrane posjede svoje žene Katarine i njezine sestre Barbare u Požeškoj županiji (vlastelinstva Tomicu, Orljavac, Stari Grad, Paku i dr.) i Vukovskoj županiji (Nevnu, danas Levanjska varoš, i dr.) pod uvjetom da te posjede vrati Barbari kad se uda i rodi sina. Kao godina njegove smrti najčešće se navodi 1443. Njegova kći Margareta bila je žena slavonskog bana Matka Talovca (1435–44). Petrov sin Ladislav (iz prvog braka; nazivao se prema očevoj vojvodskoj tituli Vajdaffy de Lewa) i unuk Ivan spore se s potomcima Treutula po ženskoj lozi i Berislavićima Grabarskima oko posjedâ koje je Petar stekao ženidbom (1422) do 1459, kada Barbarin sin Nikola sporazumno postaje njihov vlasnik. U XVI. st. sudjeluju članovi obitelji u javnom životu Ugarske, gdje imaju i posjede u Vaškoj (Vas vármegye) i Bodroškoj (Bodrog vármegye) županiji. Ivanov sin Žigmund (umro 1530) bio je, kao i njegov pradjed, župan Barske županije, a istu dužnost obavlja i njegov sin Gabrijel (Gabor, umro 1542). Obitelj je izumrla u drugoj pol. XVI. st. s Gabrijelovim sinom Ivanom (umro 1553). Njihov grb poznat je s Petrovih pečata iz 1408, 1420, 1429 (na dokumentima u mađarskom Državnom arhivu).

LIT.: Obitelj. — I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 3. Pest 1858, 16–18. — M. Mesić: Pleme Berislavića. Rad JAZU, 1869, 8, str. 42–45. — Isti: Građa iz mojih razprava u »Radu«. Starine, 1873, 5, str. 110–117, 121, 124. — D. Csánki: Magyarország történelmi földrajza. A Hunyadiak korában, 2. Budapest 1894, 214–215, 285, 369, 437–439, 816–817. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 27. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — J. Buturac: Ruševo i okolica u prošlosti. Zagreb 1927, 10–11, 16–20. — S. Pavičić: Vukovska župa, 1. Zagreb 1940. — J. Adamček: Požega i Požeška županija u srednjem vijeku. Požega 1227–1977 (zbornik). Slavonska Požega 1977, 114, 116–119. — Petar. — L. Thallóczy i S. Barabás: A Blagay-család oklevéltára. Budapest 1897. — F. Šišić: Iz arkiva u Željeznom. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 167, 169. — Margareta. — K. Dočkal: Srednjovjekovna naselja oko Dobre Kuće. Starine, 1958, 48, str. 156. — J. Buturac: Regesta za spomenike Požege i okolice 1221–1860. Zagreb 1990, str. 26–31.
 
Tatjana Radauš (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ČEH. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/ceh>.