CELJSKI, Herman II.
traži dalje ...CELJSKI, Herman II (Hermann), hrvatsko-dalmatinski i slavonski ban (?, oko 1360 — Požun, 13. X 1435). God. 1379. na molbu Habsburgovaca više puta rješava različite imovinskopravne sporove, a 1389. na poziv patricijskog parlamenta Furlanije rješava probleme nastale ubojstvom Fridrika Savargnana te izgladuje spor između vojvode Albrechta III i kralja Žigmunda. Državnim glavarem Kranjske imenovan je 1390, a 1391. smiruje napetosti između Videma i Čedada. God. 1396, nakon teškog poraza što ga je sultan Bajazid I nanio Žigmundovoj vojsci kod Nikopolja, spašava Žigmundu život te se brodom, spuštaju niz Dunav i preko Carigrada vraćaju kući. Žigmund obećava da će se zaručiti s Hermanovom kćerkom Barbarom — zbog njezine mladosti do zaruka dolazi krajem 1405. H. (i njegovi nasljednici) 1397. dobiva Varaždin sa svim sudskim prihodima te napose pravo na ubiranje brodarine, tj. lučke pristojbe za prijelaz preko Drave. Iste godine 17. kolovoza datirana je Žigmundova darovnica za »duo castra nostra«: Vinicu i Vrbovec (poslije Veliki Tabor). Vrbovcu su pripadala 34 sela i naselja: Gornji Sopot, Donji Sopot, Biljane, Hervacka, »Heichkovcy«, Jalševec, »Scrilnik«, »Stela Superior«, Miljana, Halm, Stara Ves, Vukomerić, Borislavec, Bidrašec; Tomašenki, Šimonovci, Desinić, Ladanje Selo, Klanečno, Žbilj, Gostinje, Martinuševec, Gabrovec, Orešje, Oračkovei, Prišlin, »Pri Capelle«, »Naporedi«, Gredačinci, Brezna, »Prilušenci«, Rušnica, Braček i Bračkovec. Vinicu su sačinjavali slobodno naselje Vinica s mitnicom Sv. Petar (tj. Petrijanec) i 16 sela: Lovrečane, »Poklečane«, Babinci, »Radebovci«, Gorica s mitnicom Marčane, Opeka, Plitvica, »Voća«, »Bedaričevci«, Kostanje, »Plemenita Vec«, Greda, Majerje, Otok i Družbinci. Varaždin, Vinicu i Vrbovec H. dobiva kao baro Ugarske Kraljevine. God. 1399. H. (i njegovi nasljednici) kao comes Zagorja dobiva od Žigmunda cijelu Zagorsku županiju s utvrdama (gradovima) Krapinom, Loborom, Oštrcem, Belcem, Kostelom, Trakošćanom, Lepoglavom, Cesargradom i objema utvrdama Trnovec. God. 1401. H. izbavlja iz zatočeništva Žigmunda, kojega je ugarsko plemstvo nakon njegova povratka iz Češke u Budim zarobilo i predalo Gorjanskima na čuvanje u gradu Šiklošu. Uz dozvolu vojvode Vilhelma H. prodaje Albrechtu Austrijskom grad Liechtenstein u Donjoj Austriji i žitnu desetinu u Mödlingu kod Beča, a Vilhelm prepušta Hermanu i njegovim nasljednicima svoj dio desetine kod Badena. Žigmund 1405. izdaje Hermanu potvrdnice za prijašnja darovanja te mu u zalog daje Čakovec i Međimurje. Kako Žigmund ne vrača novac, zalog prelazi u posjed Hermana, a Žigmund imenuje Hermana banom Dalmacije, Hrvatske i čitave Slavonije (1406–08) te upraviteljem (gubernatorom) Zagrebačke biskupije za sve svjetovne poslove. H. obavlja bansku službu i 1423–35 (po J. Oroženu od 1420). Prema N. Klaić, Celjski od Hermanova banovanja postaju nasljedni banovi. Kao ban saziva 19. VI 1406. Sabor u Križevcima. Početkom 1407. sudac je pri poravnanju između vojvode Ernsta i njegove braće Albrehta i Leopolda, na Leopoldov poziv rješava spor između Bečkog Novog Mjesta i Neukirchena, zatim posreduje između Habsburgovaca i Walseeovaca, a i u nizu drugih slučajeva, čime ulazi u krug najuglednijih pojedinaca i u obje Austrije. Žigmund ga šalje u diplomatske misije u Italiju, u Poljsku Vladislavu Jageloviću pa k Njemačkomu viteškom redu, a zatim je 1412. posrednik između Venecije i Žigmunda u Castelletu kod Trsta u pregovorima koji su zaključeni sklapanjem primirja 1413. God. 1416. na traženje trgovaca iz Krapine potvrđuje njihove stare povlastice, a 1418. dopušta im i godišnji sajam na dan Sv. Mihovila. God. 1424. i 1425. H. je na strani građana Gradeca, kao i 1432. kada oni dolaze u spor sa zagrebačkim Kaptolom zbog toga što pomiču kaptolske granice u Vrapču, Otoku i na Grmoščici te 1433. i u Rudešu. Pri rješavanju nastalog spora spominje se kao gospodar Gradeca. God. 1427. Stjepan II Tvrtko sklapa s Hermanom međusobni baštinski ugovor o nasljeđivanju u slučaju nepostojanja muških potomaka. Prema najnovijim istraživanjima N. Klaić, H. je od 1430. ne samo ban već i gubernator Slavonije. Početkom svibnja 1432. H. saziva Slavonski sabor zbog Žigmundova upozorenja iz veljače 1432. o neodgodivoj potrebi sređivanja ubiranja kunovine »po pravednosti i starim običajima«. Sabor je zaključio da banski sud zasjeda četiri puta godišnje. Varaždin 1435. dolazi u posjed Hermana, tj. Celjskih. Oko 1400. H. osniva u Lepoglavi pavlinski samostan. U gotičkoj, poslije barokiziranoj jednobrodnoj crkvi Sv. Marije na zvjezdastom i križnom svodu na zaglavnim kamenovima uklesani su grbovi Celjskih. God. 1406, na mjestu gdje se u X st. nalazio grad Sicherstein, H. podiže kartuzijanski samostan u Pleterju, gdje je i pokopan, a potom prenijet u Celje. Iz najranije gotičke faze sačuvana je jednobrodna dvoranska crkva Sv. Trojice kartuzijskog tipa te rebrasto nadsvođena sakristija. U ljetnom refektoriju samostana u Lepoglavi sačuvan je portret Hermana, nastao početkom XVIII st. H. je graditelj velike moći Celjskih te praktično gospodar od Wildona i Radgone na Muri, Komna u Istri, Gerova pri izvoru Kupe, do Bihaća i Krupe u porječju Une. Postepeno prebacuje interes svoje obitelji prema Istoku na područje Ugarske, tj. Hrvatske i Slavonije, te prema Bosni.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
CELJSKI, Herman II.. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/celjski-herman-ii>.