DESINIĆ, Veronika

DESINIĆ, Veronika (Desinićka, Desnicze, Dessenitz, Dessewitz, Hatschen in Kotschee, Teschenitz, Teschnitz), druga žena Fridrika II, grofa Celjskog (?, kraj XIV/poč. XV. st. — Ojstric, 17. X. 1425. ili 1428). Prema tvrdnjama N. Heneliusa, F. Lucae i F. W. Sommersberga, koje su preuzeli E. Laszowski i V. Kučinić, bila bi riječ o Veroniki iz Cieszyna iz dinastije Pjastovića, što je kronološki nemoguće – došlo je do poistovjećivanja s brakom Fridrikove nećakinje Margarete, kćeri Hermana III, s Boleslavom, sinom Vladislava iz spomenute dinastije. Podrijetlo Veronike vezuje se uz Desinić kraj Velikog Tabora, dok Fridrik II. tvrdi da je bila s »dvora mađarskog kralja, tj. kći nekog velikog mađarskog kralja, tj. kći nekog velikog mađarskog barona«. Pitanje njezina podrijetla nije riješeno u historiografiji. Nakon smrti (1422) – ili ubojstva – prve Fridrikove žene Elizabete Frankapan, istragu o krivnji ili nevinosti Fridrika za tu smrt vodio je danski kralj Erik VII. prema zamolbi cara Žigmunda za svog boravka u srpnju i kolovozu 1424. u Mađarskoj. Čini se da se Erik nije priklonio ni jednom rješenju, a nakon sklapanja Fridrikova drugog braka, u pol. 1425, povećale su se sumnje u Elizabetinu prirodnu smrt. Prema Celjskoj kronici, zbog svojega nižeg socijalnog statusa, obična plemkinja kao žena jednog Celjskog nije bila po volji ni Fridrikovu ocu Hermanu II, a pogotovo Barbari i Žigmundu. Herman je nakon interniranja sina Fridrika pronašao Veroniku, skrivenu u Fridrika IX. Ptujskog u Vurberku kraj Ptuja, i predao je sudu pod optužbom da je vještica, tj. zbog pokušaja trovanja Hermana i sinovljeva zavođenja. Zahvaljujući vještoj obrani, na sudu u Celju bila je oslobođena optužbe, ali ju je Herman dao ubiti u Ojstricu. Ti su događaji potaknuli mnogo književnih stvaralaca njemačkoga, slovenskog i hrvatskog jezičnog područja da ih transponiraju u epske pjesme, novele, drame, tragedije i dr. God. 1791. I. Kalhberg napisao je tragediju Friedrich Graf von Cilli, u kojoj se Barbara Celjska, Žigmundova žena, pojavljuje u svezi sa smrću V. Desinić; 1831. D. Rakovac piše tragediju Veronika Desinićeva, Građa za povijest književnosti hrvatske, 1901, 3; 1837–41. motiv V. Desinić obrađuje R. G. Puff; 1851. Dragojla Jarnević piše dramu Veronika Desinićeva, koja se nije sačuvala, potom 1863. J. Iskrač Frankovski epsku pjesmu Veronika Deseniška; 1863. povjesničar F. Krones pod pseudonimom J. Litahowsky napisao je tragediju Von Teschenitz, a kao Frank novelu Veronika von Teschenitz und das Grafenhaus der Cillier; 1867. J. Turkuš piše dramu Veronika Desiniška, a J. Wolf-Leitenberg objavljuje u Grazu tragediju Veronika von Teschenitz; 1876. prikazuje se u Zagrebu djelo F. Žigrovića Pretočkog; 1905. obradio je motiv V. Desinićke G. Vassilich; 1880. J. Jurčić piše epski oblikovanu tragediju u prozi, objelodanjenu 1886, a H. Davila roman Zagorska ruža 1899; 1904. J. E. Tomić napisao je dramu Veronika Desinićka, 1909/10. M. Gregorič-Stepančić istoimenu dramu, a 1924. O. Župančič tragediju u stihu Veronika Deseniška, zatim 1943. D. Švara operu Veronika Desiniška te 1974. F. Rudolf komediju Veronika; iste godine nastao je i roman S. Sitara Veronika z Desinic; 1980. M. Kmecl stvara dramu Friderik z Veroniko.