ĐURIĆ, Đorđe

ĐURIĆ, Đorđe, pisac i publicist (Kinjačka kraj Siska, 6. V. 1929 — Zagreb, 17. II. 1991). God. 1942. otpremljen u Staru Gradišku, zatim u logore u Njemačkoj i Poljskoj. Nakon rata polazio učiteljsku školu u Petrinji i Križevcima, Višu pedagošku školu završio u Zagrebu 1956, studij na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci 1978. Bio učitelj u Cremušini i Velikom Grđevcu, prosvjetni savjetnik i politički djelatnik u Sisku, 1959. suurednik sisačkog časopisa Razvitak, bjelovarske Kulturne panorame, od 1963. urednik lista Jedinstvo i Radio-stanice Sisak, direktor Školskih novina 1973–82. u Zagrebu te do umirovljenja 1989. predsjednik Saveznog odbora Sindikata u obrazovanju, nauci i kulturi i direktor Radničkih novina. — Od 1947. bavio se književnim radom pretežito za djecu, objavljivao zapise o logoraškom životu i socijalističkoj revoluciji na Baniji, putopise te priloge iz pedagogije. Surađivao je u dječjim i omladinskim listovima, zatim u Vjesniku, Školskim novinama, Borbi i dr. Tiskao je više pjesničkih zbirka i poema tematski vezanih uz rat i zavičaj, igrokaz za djecu Gdje borovi šume, knjigu pripovijesti Zgažena svirala, a na dokumentarnoj ratnoj građi temelje se i njegovi romani za djecu Najdraža zora i Pakao kraj rijeke. Zastupljen u Zlatnoj knjizi svjetske poezije za djecu (Zagreb 1975). Dobio Nagradu »Ivan Filipović« (1975).