ĐURIĆ, Nikola T.

traži dalje ...

ĐURIĆ, Nikola T. (Gjurić), pisac i prevoditelj (Šagovina kraj Nove Gradiške, 7. IX. 1866 — Beograd, 13. IX. 1941). Nakon učiteljske škole u Pakracu bio je učitelj u Brodu na Savi, Požegi, Novoj Gradiški i Zemunu, a 1897–1920. u Zagrebu. Od 1920. službenik Ministarstva narodnog zdravlja u Beogradu. Uređivao je zagrebački časopis Novi naraštaj (1908, 1912–14, 1919). Počeo pričama za djecu, nastavio pripovijestima iz srpskoga narodnog života i povijesti te se posvetio dramskom radu. Pisao je neuspjele stihovane drame, pretežito vezane uz srpsku mitologiju i povijest (kosovska tetralogija I volješe carstvu nebeskome). Stilizirana romantična tragedija Imotski kadija slobodna je tematska obradba Hasanaginice. Njegov prijevod Euripidove Hekube (Beograd 1939) neprimjeren je pokušaj približavanja klasične drame jampskom desetercu. U vlastitu prijevodu objavio je izbore iz engleske književnosti za djecu Mali pripovjedač (Slavonska Požega 1896), Mirisni cvjetići za djecu (Brod na Savi 1898) i Slike iz maloga svijeta (Brod na Savi 1899). Djelovao je prosvjetno te objavio više brošura o alkoholizmu.

DJELA: Radiša Pavlović. Novi Sad 1908. — Imotski kadija. Zagreb 1919. — Mrtvaci – a prijete. Beograd 1921. — Vojvoda Dojčin. Beograd 1925. — Omer i Merima. Beograd 1926. — Din Zejnel Stojković, vojvoda dečanski. Beograd 1927. — Perjanice slavonskih brđana. Beograd 1928. — Sve za ljubav nauke s mučenicom Cvijete Zuzorića. Beograd 1929. — I volješe carstvu nebeskome. Kosovska tetralogija (Miloš Obilić. Beograd 1930; Majka Jugovića. Beograd 1931; Kosovka djevojka. Beograd 1932; Strahinjić ban. Beograd 1933). — Miloš Vojinović. Beograd 1934. — Radojka Sajtara. Beograd 1937. — Ja, gospodar, ja! Beograd 1939. — Julije Cezar. Beograd 1939. — Biljur. Beograd 1940.
 
LIT.: V. Živojinović: Imotski kadija. Misao, 3(1921) 5, str. 77. — I. Nevistić: N. T. Đ. Vojvoda Dojčin. Vijenac, 3(1925) V/1–2, str. 38. — B. Kovačević: Omer i Merima. Srpski književni glasnik, NS, 1926, XVII/8, str. 637–638. — X.: N. T. Đ. I volješe carstvu nebeskome. Letopis Matice srpske, 105 (1931) 328, str. 278–279. — M. Savković: Imotski kadija. Srpski književni glasnik, NS, 1937, 51, str. 388–389. — S.: Nikola T. Đurić, Julije Cezar, Euripid, Hekuba. Srpski književni glasnik, NS, 1939, 58, str. 379–380. — (Nekrolozi): Obnova, 1(1941) 15. IX; Srpska scena, 1(1941–42) 1, str. 33–34. — M. Rizvić: Hasanaginica od usmene balade do dramskog oblika. Izraz, 18(1974) 10, str. 474, 487–490. — S. Korać: Pregled književnog rada Srba u Hrvatskoj. Zagreb, 1987, 170–173.
 
Dušan Marinković i Redakcija (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ĐURIĆ, Nikola T.. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/djuric-nikola-t>.