EBNER, Leopold Ignacije

EBNER, Leopold Ignacije, skladatelj, orguljaš, pijanist i dirigent (Varaždin, 22. X. 1769 — Varaždin, 11. XII. 1830). Sin orguljaša Ignacija Antuna. Temeljitu glazbenu pouku dobio je najvjerojatnije od očeva nasljednika, orguljaša i skladatelja Ivana Wernera, u razdoblju 1776–86. Nakon Wernerove smrti, izabran je 1786, na vlastitu zamolbu, za njegova nasljednika, gradskog orguljaša varaždinske župne crkve sv. Nikole. Uz to je poučavao glazbu više od četiri desetljeća u djevojačkom internatu uršulinskog samostana (prema zapisima bio je učiteljem prije 1790) te u gradskoj Normalnoj školi i privatno. Pored redovitog orguljanja u crkvi nastupao je i kao dirigent gradskoga diletantskog orkestra ne samo za svečanih misa već i na javnim gradskim koncertnim priredbama o čemu svjedoče sačuvani programi; na dobrotvornom koncertu 29. III. 1819, ravnao je uz ostalo i izvedbom vlastite orkestralne uvertire. Drži se da je E. zapravo i utemeljio varaždinski gradski orkestar koji je tada brojio dvadesetak instrumentalista, mahom glazbenih amatera. Prigodice je nastupao kao pijanist izvodeći vlastite skladbe, primjerice Grosse Polonaise na koncertu 30. I. 1822. Opterećen mnogobrojnim obvezama, a po dopisima sudeći i nezadovoljan društvenim položajem i plaćom, zahvalio se 1807. na službi gradskog orguljaša. Nešto ranije imenovan je gradskim vijećnikom, koju je čast obnašao do smrti. Svojom je mnogostranom glazbenom djelatnošću nedvojbeno postao središnjom osobom varaždinskoga glazbenog života. Sačuvano je oko 50 njegovih skladba, među kojima nekoliko fragmentarnih. Rukopisi su pohranjeni u arhivu župne crkve i u uršulinskom samostanu u Varaždinu te u Arhivu HGZ i u NSK u Zagrebu. Skladao je pretežito crkvena djela, dvadesetak misa za glasove, orgulje i manji orkestar, zatim litanije, vespere, ofertorije, himne i dr. Najranije mu je sačuvano signirano djelo Oratorium in Es, datirano s 1. IV. 1791. i izvedeno o Velikom tjednu (22. IV) u varaždinskoj uršulinskoj crkvi. To je najstarije oratorijsko djelo s područja sjeverne Hrvatske. Po građi i glazbenom izrazu zasnovano na bečkom klasičnom nasljeđu, sastoji se od 7 stavaka — uvoda, arija, dvopjeva i završnice te svjedoči o Ebnerovoj izrazitoj glazbenoj nadarenosti i skladateljskoj vještini. Među sačuvanim instrumentalnim djelima ima više glasovirskih skladba, nekoliko skladba za orgulje i trio za violinu i 2 fagota. Samo su po naslovima s koncertnih programa poznate Ouvertura za orkestar (1819), Canon za 4 tenora i Grosse Polonaise za 2 glasovira osmeroručno (oba djela na koncertu 1822) te Adagio i Polonaise za glasovir i orkestar (1830). Od glasovirskih skladba nadasve je značajna Sonata u C-duru iz 1811, prva dosad poznata, autorski signirana glasovirska sonata u Hrvatskoj. Ostale su skladbe manjih oblika: fantazije, ronda, teme s varijacijama, menueti, poloneze, koračnice. Prema nastavničkoj praksi svojega doba E. je sastavljao za svoje učenike priručnike s vlastitim i tuđim skladbama od kojih su sačuvana dva, posvećena pitomicama uršulinskog samostana: Knjižica za Francisku Filipović (1792) i Knjižica za Pepi Stipanović (1798). To su prvi poznati glasovirski udžbenici iz sjeverne Hrvatske. Instruktivna su djela i rukopisni svezak orguljskih skladba iz 1827. i dva sveščića kadenca u svim tonalitetima dura i mola za glasovir: 18 Vorspielle oder Cadenzen aus allen Dur Thönen für das Piano Forte von Leopold Ebner (1829) i Cadenzen in allen Moll Thönen... von Ebner. Zasad se zna samo za jedno, za Ebnerova života tiskano djelo, Tri glasovirske fantazije-poloneze opus 2. Ebnerova se skladateljska ostavština istražuje i ocjenjuje tek od novijeg doba (prva kritička analiza u: Branka Antić, Bilješke o klavirskoj muzici u Hrvatskoj, 1956, rkp. u knjižnici Muzičke akademije u Zagrebu, br. D 52), a od 1970-ih pojedine se skladbe izvode, najviše na Varaždinskim baroknim večerima, te objavljuju. Prema dosadašnjim prosudbama, u načinu oblikovanja i građi (melodici) pretežu klasična obilježja dok se u izrazu javljaju naznake romantičke osjećajnosti. Nedvojbeno je E. najznačajniji hrvatski skladatelj Varaždinskoga skladateljskoga kruga i među najznatnijima iz sjeverne Hrvatske u razdoblju koje prethodi hrvatskom narodnom preporodu.