ELLERBACH, Berthold

ELLERBACH, Berthold (Edderbach, Ederbach, Elderbach, Elderboth, Ollerbach de Monyorókerék; Pertold, Pethold), virovitički župan, erdeljski vojvoda (? — ?, prije 18. VI. 1471). Sin Johanna (Jánosa), kaštelana Trenčína, iz grane plemićke obitelji njemačkog podrijetla koja je 1369. dobila od hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. kaštel, grad i posjed Monyorókerék u županiji Vas (područje današnjeg naselja Monyorókerék kraj Szombathelyja) po kojem su imali i pridjevak. Više posjeda dobili su i od kralja Žigmunda 1386–88. E. je bio ratnik i zapovjednik plaćenika rimsko-njemačkog vladara Fridrika III (IV) od kojeg je za zasluge dobio pravo kovanja novca. Na ugarskom je dvoru 1455–57. dvorski vitez, a od 1458. meštar konjanika. Nakon izbora Matije Korvina za hrvatsko-ugarskoga kralja 1458. pridružio se s još nekim ugarskim plemićima njemačkog i austrijskog podrijetla plemstvu Slavonije koje je iste godine proglasilo Fridrika III (IV) hrvatsko-ugarskim kraljem. Zbog toga je sve do 1462. bio u nemilosti kralja Matije, koji ga je te godine pomilovao i imenovao virovitičkim županom. U to vrijeme poslao ga je da vrati Zagrebačkoj biskupiji posjede koje je bila izgubila tijekom borba za zagrebačku biskupsku stolicu (od 1433). O uspjelom izvršenju toga naloga izvijestio je kralja varadinski biskup I. Vitez od Sredne (prije 24. V. 1462). Pod zapovjedništvom kralja Matije sudjelovao je 1465. u pohodu protiv Turaka. Kralj je iste godine za zasluge u ratu imenovao njega i Jánosa Szentgyörgya erdeljskim vojvodama. Obojicu je uz Mirka i Stjepana Zapolju izabralo 1467. erdeljsko plemstvo, koje se pobunilo protiv porezne reforme kralja Matije, za svoje vođe (directores et antecessores). Nakon što je porazio buntovnike, kralj je oduzeo Ellerbachu i Szentgyörgyu naslov erdeljskih vojvoda. E. se nije pokorio kralju i iste godine dignuo bunu u dijelu Slavonije. Od 1469. do kraja života bio je župan županije Vas, gdje su se nalazili uz naslijeđene i njegovi novostečeni posjedi dijelom i ženidbom s Barbarom iz obitelji Széchy (Szecsi) de Felsö-Lindva; uz ostalo u njegovu posjedu bila je i Murska Sobota. U blizini Monyorókeréka osnovao je pavlinski samostan Szent-Bereczk. Imao je sinove Istvána i Jánosa (umro 1499), posljednjega muškog člana te grane obitelji. Braća su u zapadnom dijelu grada Monyorókeréka oko 1482. dala ponovno sagraditi crkvu Blažene Djevice Marije. — Obiteljski posjed Monyorókerék stekao je 1496. T. Bakač, biskup u Győru, a potom njegovi rođaci Erdődy. Biskup je 1499. podignuo u Monyorókeréku Jánosu spomen-obilježje s latinskim natpisom (objavio I. Nagy).