EMILI, Igor

EMILI, Igor, arhitekt (Sušak, 9. VIII. 1927 — Rijeka, 25. X. 1987). Sin Hinka, bakteriologa i epidemiologa. Gimnaziju završio 1948. u Rijeci. Diplomirao 1954. pri Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu (M. Kauzlarić). Radio je u Rijeci u Urbanističkom institutu (1955–62) i Građevno-projektnom zavodu (1963–71), u kojem je osnovao Atelijer za arhitekturu i urbanizam »a-051« (1972) te bio njegov direktor do odlaska u mirovinu (1976). Potom djelovao kao slobodan arhitekt. God. 1980. izabran je za člana suradnika JAZU. Između 1955. i 1962. izrađuje urbanističke planove za pojedine dijelove Rijeke, za Krk, Bašku, Malinsku, Senj, Umag, Biograd na moru. Posebno se posvećuje regulaciji i spašavanju Staroga grada – povijesne jezgre Rijeke, pri čemu u svojim planovima usklađuje načela spomeničke zaštite sa suvremenim humanim određenjem prostora (1957–68). Osjetljivost za skladnost nasljeđa, suvremen oblikovni izraz i funkcionalnost izrazio je u planu za uređenje i revitalizaciju Trsatske gradine (djelomično izveden 1960) te objektima na području Staroga grada: poslovna zgrada »Kraš« (1964), robna kuća »Varteks« (1972–76), Građevno-projektni zavod (rekonstrukcija i dogradnja triju katova, 1968–70) i Riadriabanka (prije Jugobanka, 1973–78). Po njegovim projektima u Rijeci su također izvedeni stambeni tornjevi na Podmurvicama (1964–70), stambena zgrada na Pećinama (1965), zgrade »Brodomaterijala« (1970–71) i Privredne banke (1970–79) te rekonstrukcija zgrade Konzervatorskog zavoda (1963–64), a u Puli autobusni kolodvor (1966). Emilijevi se hotelski projekti odlikuju izvornom suvremenom interpretacijom ambijentalnih značajka. Važan prinos našoj turističkoj arhitekturi dao je hotelskim kompleksom »Uvala Scott« kraj Kraljevice (1966–69), osmislivši ga kao slikovito primorsko naselje, skladnih volumena, sraslo s krajolikom. U skladu s prirodom podvelebitskoga kraja zasnovao je hotel »Vila Lostura« i ribarsku kolibu »Valentin« u Klenovici (1969–70). Izveo je niz adaptacija i unutrašnjih uređenja prostora u Rijeci (hotel »Jadran«, 1964; mali lokali na Korzu, 1966–74; kavana »Učka«, 1975), a 1979–82. na Gornjem gradu u Zagrebu dovršio je adaptaciju isusovačkog samostana u Muzejski prostor (sada Klovićevi dvori) te projektirao uz taj sklop galeriju Gradec. Autor je Spomen-groblja strijeljanima u Podhumu kraj Rijeke (1957, spomenik izveo Š. Vulas) i fontane na Koblerovu trgu u Rijeci (1974). Bavio se akvarelom, grafikom i umjetničkom fotografijom. Na samostalnim je izložbama u Rijeci izložio planove za uređenje riječkoga Staroga grada (1957, 1968), projekte za riječki municipij (1969), fotografije (1962) i akvarele (1986). Sudjelovao na izložbama Zagrebačkog salona (1966, 1969 – nagrađen, 1970, 1976, 1979, 1981) i mnogim izložbama fotografije u domovini i inozemstvu. Postavio je niz izložba, među kojima i stalnu izložbu »Glagoljica« u Naučnoj biblioteci u Rijeci (1968). O svojim je radovima i stručnoj problematici pisao u časopisima Arhitektura (1960, 4/6; 1968, 97/98; 1969, 104), Čovjek i prostor (1965, 145, 149/150; 1972, 232), Dometi (1969, 6) i dr. — Dobio je više godišnjih nagrada, Nagradu »Viktor Kovačić« (1970) i Nagradu »Vladimir Nazor« (1976) i dr., a posmrtno Nagradu grada Rijeke za životno djelo (1988).