ERCO, Ricardo

ERCO, Ricardo (d’Erco; Riccardo Cav. d’Erco; Rikard), pravnik i ribarski stručnjak (Grafendorf u Štajerskoj, 16. XII. 1813 — Makarska, 24. I. 1871). Studij prava završio u Grazu, od 1835. tumač je orijentalnih jezika pri Dalmatinskoj vladi u Zadru, a od 1843. tajnik pri istoj vladi. U nekoliko navrata (1842–46) boravio u diplomatskim misijama u BiH, a zanimljivosti s tih putovanja bilježio u obliku putopisa. Po osnivanju Središnje pomorske uprave u Trstu (1850) imenovan je prvim pomorskim nadzornikom za Dalmaciju. God. 1855. nadzornik je u Pomorskoj upravi u Veneciji, a 1862. savjetnik u Središnjoj pomorskoj upravi u Trstu. Zaslužan je za unapređenje zakona o morskom ribarstvu na Jadranu i za početak svestranog razvitka pomorskoga gospodarstva, o čemu je napisao opsežan rad. Ta dragocjena povijesna građa sačuvana je u jedanaest rukopisnih knjiga u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu. Knjige obuhvaćaju ekonomsku i zakonodavnu ribarstvenu politiku na istočnoj obali Jadrana, pretežito u razdoblju mletačke uprave Dalmacijom; detaljno je obrađena povijest ribolovnog zakonodavstva, propisi o ribolovu u Istri, Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Boki kotorskoj, različit ribarski alat i dr. Naslovi rukopisnih knjiga su: I. Storia della legislazione sulla pesca nelle acque del Littorale Austriaco; II. Instrumenti di pesca; III. Osservazioni generali sulla legislazione della pesca di mare; IV. Sulla competenza della pesca rispettoai luoghi; V. Le Voighe; VI. Le Tartane e le Cocchie; VII. Tartane e Cocchie; VIII. Pesca del Corallo; IX. Vicende della Migavizza e dei metodi di pesca detti a spavento; La pesca nella Laguna di Venezia; Progetto di Legge pella pesca di mare; X. Documenti, prima parte; XI. Documenti concernenti la legislazione sulla pesca nell’ estuario di Venezia dall’anno 1227 sino l’anno 1855. Zbog nedostatka dokaza za atribuciju, VI. i VII. knjiga (Tartane i koće) prevedene su i izdane kao djelo nepoznatog autora pod naslovom Dubinski ribolov (Zagreb 1960; za tisak pripremio B. Stulli, a predgovor napisao M. Mirković). Daljnja istraživanja potvrdila su Ercovo autorstvo pa su I–V. i IX. knjiga (o povijesti ribolovnog zakonodavstva i nacrtu zakona o morskom ribolovu, o pravu ribolova s obzirom na ribolovna područja i o ribarskim spravama), tiskane 1973. kao njegovo djelo pod naslovom O ribolovu na istočnom Jadranu. U njegovim rukopisnim knjigama sačuvani su i prijepisi nekih (poslije uništenih) znanstvenih radova dalmatinskih rodoljuba Splitskoga gospodarskog društva. Uz rad na unapređenju ribarstva u cjelini E. je proučavao jadransku faunu i 1853. izradio atlas riba koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču. Prvi je ribarski stručnjak na našoj obali koji je uočio dugoročne fluktuacije u lovinama srdele, ispitivao utjecaj koćarenja na riblji fond te istraživao mogućnost organizacije lagunarnog ribolova u neretvanskim lagunama. Bavio se i uzgojem školjaka, osobito kamenica i dagnja, pa je 1863. boravio u Francuskoj radi pronalaženja najpogodnijih metoda za uzgoj školjaka u Jadranu. U tu svrhu Ministarstvo pomorstva dodijelilo mu je 1864. posebnu dotaciju. Bavio se i promicanjem ribarstva pa je na Svjetskoj izložbi ribarstva u Parizu (1866) organizirao postavu austrijskog dijela izložbe. Njegovi radovi o ribolovu u Dalmaciji objavljeni su u časopisima Il Dalmata (1907) i Rivista dalmatica (1909).