ERTL, Rudolf

ERTL, Rudolf, pjevač, bariton, redatelj i pjevački pedagog (Dubravice kraj Skradina, 3. XI. 1886 — München, 24. X. 1966). Studirao najprije pravo, zatim solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Beču gdje je 1915. diplomirao i prvi put nastupio na opernoj sceni. U sezonama 1916–17. i 1918–19. bio članom Zagrebačke opere, a 1919–44. solist Beogradske opere, osim 1926–28. kada nastupa u inozemstvu. Od 1945. djelovao u Sarajevu: sudjelovao u osnivanju i organizaciji novoutemeljene Sarajevske opere (1946), bio v. d. ravnatelja s D. Fijalom), režirao prve operne predstave te poučavao pjevanje u sarajevskoj Oblasnoj muzičkoj školi. Kraće vrijeme djelovao u Novom Sadu kao operni redatelj i vokalni pedagog, potom otišao u Njemačku. Na početku karijere, u Zagrebačkoj operi, pjevao uz ostalo prigodom prve izvedbe Puccinijeve opere Čedo zapada (1916) ulogu Rudara, zatim ulogu Ščelkalova na praizvedbi Borisa Godunova M. P. Musorgskog (1918). Nastupajući na opernim scenama tri desetljeća ostvario velik broj glavnih baritonskih uloga. Osobita priznanja stekao kreacijama Evgenija Onjegina (P. I. Čajkovski), Grofa Lune, Renata i Jaga (G. Verdi, Trubadur, Krabuljni ples, Otello), Don Giovannija (W. A. Mozart), Figara (G. Rossini, Seviljski brijač) i Alberta (J. Massenet, Werther). Zapažene su mu režije opera U zdencu (V. Blodek), Prodana nevjesta (B. Smetana), Carmen (G. Bizet), La Bohème (G. Puccini), Morana (J. Gotovac) i Adel i Mara (J. Hatze). U osvrtima na njegove operne kreacije kritičari su isticali njegov odnjegovani bariton, ujednačenih registara i plemenite boje, muzikalitet, osjećaj za glazbenu frazu te izražajno oblikovanje likova, a u koncertnim nastupima smisao za liričnost i stilski dotjerane interpretacije.