ERŽIŠNIK-BLAŽEVIĆ, Nela

ERŽIŠNIK-BLAŽEVIĆ, Nela (Nevenka), rođ. Maras, dramska glumica, estradna umjetnica i komičarka (Banja Luka, 18. VI. 1924). Gimnaziju završila u Zagrebu 1942, najprije poštanska službenica, od 1945. polaznica Zemaljske glumačke škole, zatim se posvetila glumi. Nastupila je u HNK 1947. u ulozi Marine (A. P. Čehov, Ujak Vanja) i Polje (M. Gorki, Vasa Železnova), a 1948. u predstavi Dramskog studija pod vodstvom T. Strozzija kao Fekluša (A. N. Ostrovski, Oluja). God. 1949–53. stalna je članica zagrebačkog HNK. U tom razdoblju istaknula se kao Prostakova (D. I. Fonvizin, Nedorasli), Memnuma (Mirjana Matić-Halle, Teške sjene), Augustija (F. García Lorca, Dom Bernarde Albe), Starica (M. Božić, Skretnica), Lisistrata u istoimenoj Aristofanovoj komediji. Interpretirajući najraznovrsnije uloge (od karakternih do komičnih), glumačku zrelost postiže kao članica Zagrebačkoga dramskoga kazališta (1954–67). Osobito se istaknula kao Petrunjela (M. Držić, Dundo Maroje), Bara (S. Kolar, Svoga tela gospodar; Nagrada grada Zagreba, 1957), Stara (E. Ionesco, Stolice), Gospođa Alving (H. Ibsen, Sablasti), Živka (B. Nušić, Gospođa ministarka). U tom razdoblju počinje nastupati na Radio-Zagrebu (i mnogim drugim radijskim postajama) kao autor i izvođač humorističkih tekstova. Iz tih nastupa razvila je komične likove Marice Hrdalo i Tetke Ikače. Nakon 1967. potpuno se posvećuje estradnim nastupima u zemlji i inozemstvu. Često je nastupala i u televizijskim zabavnim emisijama. Snimila je dvadesetak filmova (uglavnom komične uloge), a najvažniji su: Sinji galeb (B. Bauer, 1953), Jubilej gospodina Ikla (V. Mimica, 1955), Svoga tela gospodar (F. Hanžeković, 1957), Signali nad gradom (Ž. Mitrović, 1960), Martin u oblacima (Bauer, 1961), Breza (A. Babaja, 1967). Dramatizirala je roman Tonkina jedina ljubav A. Cesarca i igrala glavnu ulogu u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija« (1965). Zajedno s P. Kanižajem napisala je tekst za komediju Tata, udajem se za crnca izvođenu u istom kazalištu.