ETEROVIĆ, Joško
traži dalje ...ETEROVIĆ, Joško, slikar (Split, 6. VII. 1943). U Rijeci završava gimnaziju 1963, potom do 1969. studira ekonomiju u Rijeci i Zagrebu. Odlazi 1969. u Pariz, radi na filmu kao asistent režije od 1970. do 1972. kada se potpuno posvećuje slikarstvu. Učeći u izravnom kontaktu s djelima majstora moderne i suvremene umjetnosti, brzo napreduje i već 1970. samostalno izlaže slike asocijativne apstrakcije u Galerie de Beaune u Parizu. Suveren izraz stvara na matrici slikarstva obojenog polja, bliskog primjeru B. Newmana. Ugovorom se 1973. povezuje s pariskom Galerie Daniel Gervis, gdje iste godine izlaže slike intenzivna kolorita i strogo osobne simetrije i ritma. Kao član te galerije izlaže 1974–75. na I. i II. međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti (FIAC) u Parizu. U svojem atelijeru u Povljima na Braču, gdje boravi i radi tijekom ljeta skicira i konstruira prve slike objekte na drvu (1975), te seriju drvenih greda i kvadrata objekata (1976) što ih, uz slike, izlaže u Parizu 1977. U Zagrebu, u kojem se nastanjuje iste godine, na izložbi 1978. u Umjetničkom paviljonu E. se predstavlja slikarstvom čvrste geometrije, pravilnih rasporeda, rešetkastih struktura, ali i simultanih tijekova izmjeničnog reda veličina i kolorističkih intenziteta. U slikama objektima i gredama totemima kontrapunktom minimalističkog oblika i maksimalistički gustoga kvadratičnog uzorka otvara prostor svojevrsne strukturalne egzotike. U ciklusu slika na papiru Vrijeme i gradnja, izloženom 1980. u Zagrebu, razrađuje mozaikalnu strukturu podloga, paralelnih, spiralnih, kružnih tokova, reafirmirajući univerzalnu simboliku geometrijskih oblika (kvadrata, kruga, križa i trokuta) i boje. Barokna bujnost ciklusa slika i željeznih skulptura Tok vrpce iz 1980–82, prikazanog na izložbama u Zagrebu (1983) i Parizu (1984), kulminacijska je točka »ornamentalno pointilističkog« postupka kojim E. multiplicira prostor dovodeći podlogu u stanje izdizanja dinamizmom i iskrenjem obojenih točkica. Slike iz ciklusa Nepobijeđeno sunce (izložene 1988. u Zagrebu i Sarajevu) geometrijske su paradigme »utonule u kozmičke magline« i »same po sebi likovno-filozofski iskazi« (B. Bogdanović). Njima E. zaključuje jedno i otvara novo poglavlje svoga slikarstva. Naime, 1989. iznova seli u Pariz, gdje 1991. izlaže slike stroge discipline na kojima pravolinijski gusti raster, kao ideja reda »svladava« i regulira osebujnost žive, pulsirajuće podloge. Suverenim prožimanjem reda i slobode, mentalnog i imaginativnog, primjerno sintetizira sve dionice prijeđenog puta kako u statusu i kvaliteti sloga tako i materije. Samostalno je izlagao još u Mariboru i Novom Sadu 1979, Šibeniku, Splitu, Aranđelovcu, Kragujevcu, Vinkovcima i Beogradu 1980, Zagrebu 1981. i 1996, Sarajevu 1985, Dubrovniku, Splitu i Varaždinu 1986, Prištini 1987. Sudjelovao na mnogim skupnim izložbama u zemlji i u inozemstvu.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
ETEROVIĆ, Joško. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/eterovic-josko>.