GABARIĆ, Vilko, pisac i publicist (Maja kraj Gline, 25. III. 1889 — Zagreb, 11. VIII. 1915). Završio Donjogradsku gimnaziju u Zagrebu 1907, studirao pravo u Zagrebu i Pragu. God. 1910. u uredništvu Obzora, 1913. unovačen. Otpušten zbog bolesti pa 1915. opet pozvan u vojsku; poginuo u željezničkoj nezgodi na zagrebačkom kolodvoru. Pisao je pjesme, novele, feljtone i književne prikaze. Surađivao 1903–14. u novinama i časopisima Narodne novine, Neues Tagblatt, Hrvatski đak (uredio jedno godište), Obzor, Savremenik, Hrvatski pokret, Zora, Pokret, Val, Bosanska vila, Vijenac. Zastupljen je u zborniku Hrvatska mlada lirika (Zagreb 1914). U izdanju DHK postumno je objavljena njegova knjiga Stihovi i proza, s predgovorom Lj. Wiesnera i bio-bibliografijom J. Benešića. G. je u pjesmama tradicionalist i lirski hedonist, a idilična raspoloženja prevladavaju i u stilski nesigurnoj prozi. Koristio se pseudonimima Jermolov i Floridov.
DJELA: Stihovi i proza. Zagreb 1920.
LIT.: (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 30(1915) 186, str. 5; Novosti, 9(1915) br. 244–245. — S. Parmačević, Hrvatski pokret, 11(1915) 188, str. 2. — Lj. Wiesner, Savremenik, 10(1915) 9/10, str. 368–371. — N. Polić: Strofe iz dobrih vremena. Kritika, 2(1921) 4, str. 147–148. — V. Zaninović: Mlada Hrvatska uoči I. svjetskog rata. Historijski zbornik, 11–12(1958–59) str. 71–73.
Karmen Milačić (1998)
