GABRIJELIĆ, Miloje

GABRIJELIĆ, Miloje, športaš i športski djelatnik (Pićan kraj Pazina, 13. XII. 1922 — Zagreb, 2. VIII. 1995). Gimnaziju polazio u Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški gdje je maturirao 1942. God. 1944–45. radi u političkim organizacijama u Novoj Gradiški, 1945. započinje studij u Zagrebu, 1946–48. studira u Državnom institutu za fizičku kulturu u Moskvi i 1951. diplomira u Državnom institutu za fiskulturu u Beogradu. Doktorirao 1977. na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu tezom Manifestne i latentne dimenzije vrhunskih sportaša nekih momčadskih sportskih igara u motoričkom, kognitivnom i konativnom prostoru. Potom je instruktor za fizičku kulturu u Glavnom štabu omladinskih radnih brigada u Gorskom kotaru te po otvaranju Zavoda za fizički odgoj u Zagrebu njegov stručni suradnik pa direktor. God. 1959. postaje prvim direktorom Visoke škole za fizičku kulturu (poslije Fakultet za fizičku kulturu). Izvanrednim profesorom postaje 1960, redovitim 1982. Umirovljen je 1983. Predavao nogomet te teoriju i metodiku športskog treninga, na postdiplomskom studiju kineziologiju športa i specijalnu kineziologiju (športske igre), a na postdiplomskom studiju športske medicine pri Medicinskom fakultetu osnove športskog treninga. Njegova koncepcija studija (osnovni studij tjelesnog odgoja u sistemu školstva te izborni studiji za šport, rekreaciju i kineziterapiju), u osnovi je zadržana i u današnjim programima Fakulteta. Osnivač je studija za više nogometne športske trenere 1965/66. Pri Visokoj školi za fizičku kulturu utemeljio je 1958. prvu Eksperimentalnu nogometnu školu pionira te s nastavnicima izdao knjigu Škola nogometa. Objavio veći broj skripata i priručnika, stručnih radova i članaka u časopisima: Fizička kultura (Beograd 1948, 1953, 1956, 1960), Naša praksa (1958–61), Sportska praksa (Beograd 1961), Savremeni futbal (Beograd 1961–62), Kineziologija (1972, 1991). Igrao je nogomet u Slavonskom Brodu (NK »Marsonija«), u Novoj Gradiški (NK »Unitas«) i Zagrebu (NK »Akademičar«). Bio je nogometni trener više zagrebačkih klubova, igrač i trener hokeja na travi (Hokejski klub »Končar«) te obnašao dužnost predsjednika Saveza nogometnih trenera Hrvatske i Jugoslavije, predsjednika Stručnog odbora nogometnih saveza Hrvatske i Jugoslavije i instruktora Međunarodnoga nogometnog saveza (FIFA). Savez pedagoga fizičke kulture dodijelio mu je 1994. nagradu za životno djelo.