GALELLI

GALELLI (Gallo), plemićka obitelj u Zadru. Češće se javlja oblik prezimena Galelli, a neki se članovi pišu s oba oblika, koji su u dokumentima zabilježeni: de Galeli, Galelis, Galellis, Galello, Galetus, Galio, Gallelli, Gallelis, Gallelli, Gallellis, Gallello, Gallis, Gallus. Nije točan podatak (C. F. Bianchi) da su iz ove obitelji potekli zadarski biskupi Petar (Petrus Gallis, Gallelis, 1138) i Lompre (Lampridio Galelli; Galellus, biskup 1141, nadbiskup 1154–78). Obitelj Galelli javlja se u XIII. st. (Vesna Jakić-Cestarić). Vjerojatno joj pripada Vito de Cerne Galellus, egzaminator 1268. Potkraj XIII. st. osobno ime Galellus zabilježeno je u zadarskoj plemićkoj obitelji Mergya, koju se povezuje s obitelji Galelli (K. Jireček). Sin Črne de Mergya Gallelus (Gallo, Gallus Cerne de Mergia) bio je 28. III. 1294. među Zadranima koji su pribivali sklapanju mira između Jurja I, bribirskoga kneza iz plemena Šubić, i Mletačke Republike. U popisima plemstva i plemićkih domova u Zadru 1283. navodi se Madije (Madius de Galli, Gallellis). On se 1318. spominje kao posjednik i najvjerojatnije je istovjetan s Madijem (Madius Gallellus, Galletus de Cerna), egzaminatorom između 1291. i 1303. Njegov suvremenik i vjerojatno brat Mihovil (Michael de Cerna Galellus i Galellus de Cerna) bio je također egzaminator 1303/04; umro je prije 14. IV. 1313. kada se spominju njegovi nasljednici. Vid (Vito Galelli) bio je sudac egzaminator 1317. i sudac 1333, a 1345. imao je posjed na području Obrovca. Črne, sin pokojnog Andrije, spomenut je 1321. kao svjedok. Nikola, sin Madija, bio je između 1328. i 1344. više puta sudac egzaminator i egzaminator te prokurator zadarske komune 1343. Možda su s njim identični Kolan (Nikola), koji je o. 1340. bio knez Paga i Nina te poslije od kralja Ludovika I. dobio posjed na području Kruševa s izvorima mineralne vode (posjed je u vlasništvu obitelji do 1409), i Nikola, koji je za mletačke opsade Zadra 1345. bio jedan od izaslanikâ pobunjenih Zadrana koji su u hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana N. I. Bánffyja pa u Ludovika I. pošli tražiti pomoć. Nikola je bio među predstavnicima Zadra koji su 15. XII. 1346. ugovorili mir s Mletačkom Republikom. U siječnju 1349, kada je bio talac u Mlecima, dobiva dozvolu od mletačkih vlasti da ode u Senj, gdje zauzimanjem krčkoga kneza Bartola, boravi još i 1353; knez ga naziva svojim rođakom (Š. Ljubić). Možda taj isti Nikola piše 1361. oporuku i možda se on spominje 1366. kada prodaje pola sela Zanice. God. 1341. Benedikt pokojnog Nikole bio je sudac egzaminator, a Zanin (Ivan, Zaninus Galellus condam Cose de Prode), rektor 1362, vjerojatno je istovjetan s Ivanom (de Gallo) koji je između 1378. i 1393. posjednik u Zadru i Jošanama. Zoilo, sin Zanina, bio je 1393. sudac, a u studenom ga je kralj Žigmund imenovao za ubirača polovice dohodaka crkvenih beneficija u Hrvatskoj i Dalmaciji. Benedikt pokojnog Nikole, sudac 1371. i rektor 1393, jedan je od zadarskih plemićâ koji su 1397, optuženi za smrt kraljice Elizabete 1387. i za privrženost Anžuvincima, na Žigmundov poziv morali poći u Knin. God. 1399. izabran je u zadarsko Tajno vijeće, a nakon uspostave mletačke vlasti 1409. bio je među plemićima i pučanima optuženima 1411. za nevjeru Mletačkoj Republici. Imao je posjede u Visočanama i u Galovoj vasi (Galova sela, Galovac) te solane na Pagu. Posjede je dijelio s bratom Madijem (Magiolus, Maçol de Galelli, Gallo), koji se spominje od 1371. God. 1393. bio je među predstavnicima zadarske komune koji su ugovarali radove na tvrđavi sv. Mihovila na Ugljanu s graditeljima B. i G. Bilšićem te rektor u Zadru 1396/97. Sin mu Kolan je 1386. namjesnik kneza Korčule Filipa Jurjevića, a 1405. izabran je u zadarsko Tajno vijeće. Banjol (Bagnolus de Gallo) bio je sudac egzaminator 1371, a 1385. za njegovu kuću u Zadru drvorezbar Marko Nikolotov radi ogradu stubišta. Sin mu je bio Kolan, a suvremenik Petar pokojnog Ivana (umro prije 12. VII. 1411). Šimun, tribun zadarske kurije 1394, spominje se 1401. kao pristaša kralja Žigmunda, a po uspostavi mletačke vlasti bio je 1411–18. među Zadranima, taocima u Mlecima. I njegova sina Zanina Mletačka Republika optužila je za nevjeru 1414. Neki Ivan, možda isti, dobio je 1454. od dužda Francesca Foscarinija dozvolu da u Biogradu sagradi mlin za tiještenje maslina; imao je posjede u Filipjakovu i Staničjem Selu. Potkraj XIV. i na poč. XV. st. jedna grana obitelji podijelila se na tri ogranka. Prvom su pripadali Benedikt, koji nije imao potomaka, i njegov brat Mihovil, talac u Mlecima 1412, a spominje se i 1434. Sinovi su mu Šimun i Benedikt, pravnik, koji 1460. kupuje bojionicu i utemeljuje društvo (societas de arte tinctorie). Imao je posjed u selu Stomorine, a 1469. u ime Mletačke Republike pregovara o osiguranju granice prema Hrvatskoj. Šimunovi su sinovi Donat (rođ. 1420) i Jakov (rođ. 1445), savjetnik zadarskoga kneza 1492, 1509. i 1514. Njihov stric Benedikt imao je sinove → BERNARDINA, generalnog vikara Krakovske biskupije, i Franju, koji je u dokumentima nazivan »plemenit i učen čovjek« (nobilis et doctus vir). Braća su s bratićima Donatom i Jakovom podijelila 1478. obiteljske posjede. Franjo je 1489. i 1501. bio jedan od izaslanikâ u Mletke, gdje su branili pravâ Zadra i izložili njegove teškoće zbog turskih pustošenja. Imao je posjed u Kamenjanima. Umro je prije 2. XI. 1507. kada se spominje njegova udovica Katarina, kći Jeronima Nassija, pjesnika i pravnika. Franjo je imao dva sina. Jeronim se samo spominje, a Bernardin je na stričev poziv došao u Krakov gdje je 1509. diplomirao na Sveučilištu (fakultet umjetnosti). God. 1511. ili 1512. vratio se kući, a 1513. ponovno odlazi u Poljsku gdje dobiva neki crkveni beneficij. Nakon stričeve smrti 1517. i sređivanja njegove ostavštine (bio mu je nasljednik), napušta Poljsku 1520. U popisu zadarskog plemstva zabilježen je 1527. s osam ukućana. Bratić njegova oca, Donat Šimunov, imao je sina Šimuna. Drugi ogranak obitelji potekao je od Krševana, koji je 1465. bio sudac egzaminator i imao sinove Ivana Petra (Giampietro), Šimuna i Antuna. Ivan Petar bio je sudac egzaminator 1518. i imao posjed u Ninu. Treći ogranak potječe od Kristofora, koji je o. 1451. trgovao tkaninama. God. 1498–1511. spominju se posjedi njegova sina Mihovila, oženjenog Margaritom, sestrom znanstvenika F. Grisogona, od kojeg je on 1498. kupio posjed u Smokviću. Mihovil je imao brata Matola. — Od 1508. spominju se braća Jeronim, Šimun, Galeazo i Petar, koji su imali posjede u Galovcu, »Chersevagne Sellu« i Biogradu. U popisu zadarskog plemstva 1527. navode se samo Šimun i Petar. God. 1571. i 1574. Franjo je zabilježen kao član Velikog vijeća, a nakon 1611, kada je u matice vjenčanih upisan Jeronim, obitelj Galelli se u Zadru više ne spominje.