GALINEC, Franjo

GALINEC, Franjo, književni povjesničar (Vranojelje kraj Bednje, 23. VII. 1887 — Varaždin, 8. V. 1945). Gimnaziju završio u Varaždinu 1908, slavistiku i klasične jezike studirao u Pragu, Beču te Zagrebu, gdje je diplomirao 1913. U svibnju 1914. postao je nastavnikom u Velikoj gimnaziji u Varaždinu, ali je već ujesen mobiliziran. Po završetku rata vraća se u varaždinsku gimnaziju, gdje ostaje do kraja života (1940–41. ravnatelj) s prekidom 1930–33. kada je profesor u Učiteljskoj školi u Čakovcu. Ubijen pri partizanskom zauzimanju grada. — Kao proučavatelj starije hrvatske, pretežito kajkavske i bosanskofranjevačke, književnosti G. se služio komparativnom metodom najviše istražujući »loci communes«, tematske, motivske i tekstualne sličnosti, potom izvore i varijantne oblike kao i dodire s antičkim piscima. Pisao je o Edipovu motivu kao vjerskoj pouci o grijehu i praštanju u kajkavskih pisaca (Nastavni vjesnik, 1933/34; Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, Beograd 1939), o motivu rajske ptice u djelima J. Muliha i H. Gašparotija (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1934), otkrivao tragove Ezopove basne u Habdelićevim, Gašparotijevim i Zagrepčevim nabožnim djelima (Prilozi, 1935; Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1935), proučavao legendu o Barlaamu i Jozafatu u hrvatskoj književnoj tradiciji (Nastavni vjesnik, 1935/36). Nekoliko studija posvetio je M. Maruliću te ih objelodanio u Vrelima i prinosima (1935), Nastavnom vjesniku (1936/37), u Croatia sacra (1937), Slavia (Prag 1940). O Habdeliću te Mulihu i A. Kačiću Miošiću pisao također u Nastavnom vjesniku (1933/34), Narodnoj starini (1934), Hrvatskoj reviji (1937). Također je proučavao Habdelićev utjecaj u Gašparotijevoj legendi Cvet sveteh (Vrela i prinosi, 1936) i književno podrijetlo nekih hrvatskih narodnih pripovijedaka (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1940). Posebno ga je zanimao Karadžićev odnos prema hrvatskom jeziku i književnosti te njegovo preuzimanje hrvatskoga pučkog blaga u Srpskom rječniku, što je obradio u studiji o isusovcu A. Della Belli i Karadžiću. Objelodanio je također više sitnih priloga i prigodnih crtica iz starijih razdoblja hrvatske književnosti (Prilozi, 1935, 1936).