GALJUF, Marko Faustin

traži dalje ...

GALJUF, Marko Faustin (Gagliuffius, Marcus Faustinus; Gagliuffi), latinist, pjesnik (Dubrovnik, 15. II. 1765 — Novi Ligure, 16. II. 1834). Potomak je dubrovačke trgovačke obitelji Ivanovićâ, kojoj je još potkraj XVI. st. oblik Galjuf (tal. gaglioffo – lopuža) bio tek nadimkom. U jednom epigramu G. za sebe kaže da je po sudbini Dubrovčanin, po životu Talijan, a po jeziku Latin (»Sorte Ragusinus, vita Italus, ore Latinus«). Školovanje započeo u pijarista u rodnom gradu, teologiju studirao 1780–85. pri njihovu učilištu Collegium Nazarenum u Rimu. Bio nastavnik retorike u pijarističkim učilištima u Urbinu (1785–87) i Rimu (do 1797) te privatni pisar pape Pija VI. U veljači 1798, uoči francuske okupacije Rima, pridružio se rimskim pučanima koji su tražili da se papinska vlast zamijeni svjetovnom. Kada je u ožujku 1798. proglašena Rimska republika, G. skida redovničku halju i stavlja se u službu novoosnovane vlasti kao njezin zagovornik i promicatelj. Po propasti Republike u rujnu 1799. sklanja se u Genovu, potom je u službi genovskog poslanstva u Parizu, gdje započima studij prava. God. 1803. ponovno je u Genovi, radi kao sveučilišni knjižničar i profesor retorike, a po završetku pravnog studija 1805. preuzima pri Pravnom fakultetu katedru građanskog prava. Kad je nakon Napoleonova pada 1814. Genova priključena Pijemontu, dotad vatreni bonapartist, G. postaje pristaša restauracije i papizma. Pošto je 1815. udaljen s mjesta profesora i knjižničara, putuje Italijom, Švicarskom, Francuskom i Bavarskom živeći od potpore svojih mecena, koje je oduševljavao prigodnim stihovima i virtuoznim latinskim improvizacijama, kako izvornima, tako i prijevodima s talijanskoga. God. 1831. vraćeno mu je mjesto sveučilišnoga knjižničara u Genovi. Na glas vrsna latinskog improvizatora došao je 1792. kao član rimske akademije Arkadije (njezinim je članom još od 1784. pod imenom Chelintus Epiroticus), u čijem je glasilu Giornale Arcadico objavljeno više Galjufovih pjesama. Svoje improvizirane pjesme (ima ih više od 500) G. zove carmina extemporalia. Drugu vrstu, također pretežno prigodnih pjesama, naziva carmina meditata (promišljene, temeljito izrađene pjesme), među kojima je pjesnički najdotjeranija i u kulturnopovijesnom smislu najvrjednija pjesma (G. je zove idilom) Navis Ragusina (Dubrovački brod), napisana u povodu porinuća novoga trgovačkog broda braće Senčićâ. Vrlo su dojmljivi opisi gruške luke u toj pjesmi i zanosne evokacije nekih znamenitih Dubrovčana: B. Zamanje (Đamanjića), B. Staya, R. Kunića, R. J. Boškovića, Đ. Baglivija i M. Getaldića. Prvi put objavio ju je, s ostalim hrvatskim, latinskim i talijanskim pjesmama sastavljenim za tu zgodu, 1819. u Italiji I. A. Kaznačić, a iste godine tiska je i sam pjesnik s usporednim talijanskim prijevodom Lazara Papija te ponovno u zbirci Specimen de fortuna Latinitatis. Accedunt Poemata varia meditata et extemporalia iz 1833. U tu je zbirku, izdanu u Torinu godinu dana prije smrti, G. uvrstio bogat izbor svojih improviziranih pjesama iz prijašnjih tiskanih i rukopisnih zbirka. Kako se iz naslova razabire, na čelu je zbirke Galjufov ogled o sudbini latinskog jezika, Specimen de fortuna Latinitatis, sjajan esej o ljepoti i izražajnosti latinskog jezika i njegovoj prednosti pred modernim jezicima. Među prigodnicama dotjeranošću se ističu Pietas domestica (1819) i Philothea pronuba (1820), a za dubrovačku kulturnu povijest zanimljiva je ona sastavljena u smrt R. Kunića, posvećena B. Stayu (Benedicto Stay, ... Elegiam in Raymundum Cunichium, Rim 1795). G. se proslavio, osobito u Genovi, i mnogobrojnim (oko 200) latinskim natpisima, koje je tematski raspoređene objavio 1837. njegov đak G. A. Scazzola pod naslovom Inscriptiones. Od više govora, što ih je održao u Rimu i Genovi kao profesor, pa i kao narodni tribun u doba Rimske republike, sačuvalo ih se nekoliko.

DJELA: Versi estemporanei ... colla traduzione improvvisa di Faustino Gagliuffi. Parigi 1800. — Navis Ragusina, Eidyllium ... Lucca 1819. — Scherzi estemporanei latini ... in occasione di viaggio per la Suizzera, Monaco e Verona. Verona 1826. — Versi estemporanei latini. Alessandria 1826. — Scherzi poetici latini. Milano 1829. — Specimen de fortuna Latinitatis. Accedunt Poemata varia meditata et extemporalia. Augustae Taurinorum 1833. — Inscriptiones. Alexandriae 1837. Potpuniju bibl. vidi u: G. Giannini: Elenco degli scritti a stampa di M. Faustino Gagliuffi. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 2(1927) III/15, str. 119–122.
 
LIT.: (Marco Faustino Gagliuffi). Gazzetta di Zara, 3(1834) 19, str. 76. — L. Carrer: M. Faustino Gagliuffi. Galleria di Ragusei illustri. Ragusa 1841. — Faustin Gagliuffi. Slovinac, 5(1882) 15, str. 234–236. — A. Vitagliano: Storia della poesia estemporanea nella letteratura italiana dalle origini ai nostri giorni. Roma 1905, 132–134. — Đ. Körbler: Dubrovčanin Marko Faustin Gauf (Gagliuffi), posedńi naš znatniji latinist (1765–1834). Rad JAZU, 1912, 194, str. 182–249. — G. Giannini: Un insigne latinista raguseo ingiustamente dimenticato. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 2(1927) III/13, str. 13–30. — L. Picanyol: Un insigne latinista: Marcos Faustino Gagliuffo (en occasión del centenario de la muerte). Roma 1934. — N. Žic: Marko Galjuf. 100-godišnjica smrti dubrovačkog humaniste. Obzor, 75(1934) 88, str. 1–2. — V. Gortan: Marko Faustin Galjuf – Marcus Faustinus Gagliuffius 1765–1834 (u: Hrvatski latinisti, 2. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 3. Zagreb 1970, 897–901). — Isti: Posljednji hrvatski latinisti u Dubrovniku. Živa antika (Skopje), 21(1971) 1, str. 325–334. — J. Torbarina: Hrvatski latinisti 18. stoljeća u Dubrovniku. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 3(1975) 3, str. 53. — V. Gortan: »Specimen de fortuna Latinitatis« Dubrovčanina Marka Faustina Galjufa. Živa antika, 28(1978) 1/2, str. 379–384.
 
Vladimir Vratović (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GALJUF, Marko Faustin. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/galjuf-marko-faustin>.