GARANJIN, Ivan Dominik

GARANJIN, Ivan Dominik (Garagnin), političar i fiziokrat (Trogir, 15. IX. 1761 — Trogir, 5. VIII. 1848). Po muškoj lozi potomak je trgovačke obitelji koja se iz Venecije doselila u Trogir, tu nastanila u drugoj pol. XVII. st. i stekla plemstvo, koje je braći Ivanu Dominiku i Ivanu Luki na njihovu molbu priznao poslije i austrijski car. Njezini su se članovi ženili Hrvaticama, pa je tako i Dominikova majka potjecala iz stare hrvatske obitelji u Šibeniku Šimunić (Semonić). Dominik je uza strica, nadbiskupa-metropolita Ivana Luku, i brata Ivana Luku, agronoma i gospodarstvenika, najistaknutija osoba obitelji na javnom polju. Po svojoj političkoj orijentaciji bio je frankofil. Kada su Francuzi srušili Mletačku Republiku, bio je imenovan članom nove privremene vlade i članom vojnoga komiteta u Veneciji. U Dalmaciji je obavljao različite dužnosti na području Splita, Trogira i Makarske. U akcijama generala Quilleta, koji je zlorabivši ovlasti strijeljao naše ljude na Braču, Visu i Šolti, sudjelovao je i Dominik. God. 1808. postavljen je za civilnog upravitelja Dubrovnika, a zatim i Kotora. Kao mason bio je članom lože u Veneciji, a kada su lože na poč. XIX. st. organizirane u Dalmaciji, bio je članom splitske lože. God. 1808. proširio je i sistematizirao masonstvo u Kotoru, ali se na poč. 1809. ne spominje u kotorskoj masonskoj loži. Iz govora, koji je održao prigodom ustoličenja nove općinske uprave u Dubrovniku, jasno je da je bio svjestan istovjetnosti hrvatstva stanovništva Dalmacije i Dubrovačke Republike. Slijedeći fiziokratske ideje svog vremena, s bratom Ivanom Lukom izvodio je pokuse u poljodjelstvu i stočarstvu. Bio je članom Gospodarskog društva (Akademije) u Splitu i Poljodjelskog društva ili Poljodjelske škole – Akademije u Kaštel-Lukšiću. Njegov bogati arhiv, u kojem ima i službenih spisa, čuva se u Državnom arhivu u Splitu.