GAŠPAROVIĆ, Franjo

GAŠPAROVIĆ, Franjo, ekonomist (Osijek, 16. X. 1915). Trgovačku akademiju završio 1934. u Osijeku, Ekonomsko-komercijalnu visoku školu 1939. u Zagrebu. God. 1939–40. radio u Zavodu za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva Gospodarske sloge HSS u Zagrebu, 1940–41. u Direkciji za spoljnu trgovinu u Beogradu, 1941–44. u Ravnateljstvu za vanjsku trgovinu u Zagrebu i predstavništvima u Budimpešti i Bukureštu, 1945–47. u Ministarstvu za trgovinu i snabdijevanje u Beogradu, 1948–55. u zagrebačkim vanjskotrgovačkim poduzećima, 1955–60. i od 1973. do umirovljenja 1983. u Republičkom sekretarijatu za građevinarstvo, urbanizam, stambene i komunalne poslove te u međuvremenu 1960–73. u Urbanističkom institutu SRH. Bio viši predavač na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1972–77. te držao predavanja na sveučilištima u Hannoveru i Kaiserslauternu. G. je među prvim ekonomistima koji su se od 1950. sustavno bavili urbanizmom, regionalnim prostornim planiranjem i zaštitom okoliša. Tijekom izradbe urbanističkih planova radio je programe razvoja gradova (Osijek, Vukovar, Pula, Kutina i dr.), bio savjetnik pri izradbi regionalnog plana Istre 1966, regionalnoga prostornog plana Splita u okviru Projekta Južni Jadran 1969–70, urbanističkog plana Boke kotorske 1969/70. i prostornog plana SRH 1982–85. U radnoj grupi Urbanističkog instituta SRH bio je nositeljem razvojnog dijela urbanističkog plana Conakryja u Gvineji 1960–64. i autor studije o planiranju razvoja i prostornog uređenja Republike Gvineje (Conakry—Zagreb 1964). Bio je voditeljem pri izradbi regionalnoga prostornog plana Južni Jadran 1967–70. i Gornji Jadran 1973, a kao koordinator i direktor projekta UN za zaštitu čovjekova okoliša jadranskog područja pokrenuo je istraživanje odnosa razvoja i okoliša te postavio smjernice za zaštitu čovjekova okoliša kao temelja za ekološki održivi razvitak. Sudjelovao je 1973–75. u izradbi studije za zaštitu Mediterana u okviru Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i u pripremama Barcelonske konvencije za zaštitu Sredozemnog mora od zagađivanja 1974, a 1975–89. bio je stručni konzultant za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Programa za zaštitu okoline UN (UNEP) i više drugih međunarodnih organizacija. Surađivao u periodicima Aufbau (Beč 1962), Ekonomski pregled (1969, 1971), Arhitektura (1971), Bauwelt (Berlin 1972), Options méditerranéennes (Montpellier 1976), Turizmologija (1977), Industry and Environment (Pariz 1984), Pomorski zbornik (1984) i zbornicima skupova. Autor je više stručnih izvještaja i izradaba. Član je Međunarodnog društva gradskih i regionalnih planera u Haagu – ISOCARP (od 1971), jedan od utemeljitelja Urbanističkog saveza Hrvatske (1956) i njegov prvi tajnik i potpredsjednik. God. 1988. izabran je od UNEP-a među 500 najzaslužnijih djelatnika u svijetu za dostignuća u zaštiti okoliša.