GAVRANIĆ, Gavro

GAVRANIĆ, Gavro (Nikola), publicist (Bukovica kraj Dervente, 3. X. 1893 — Bugojno, 9. II. 1945). God. 1911. stupio u Franjevački red. Filozofsko-teološki studij pohađao u Sarajevu 1913–16. i za to vrijeme privatno polagao više razrede u Velikoj gimnaziji u Sarajevu te 1916. maturirao. Iste je godine u Banjoj Luci zaređen za svećenika. Nakon toga nastavio je studirati klasičnu filologiju u Beču 1916–18. i Zagrebu 1918–20. Po svršetku studija vraća se u Visoko, gdje je 1920–44, predavao klasične jezike, hrvatski jezik i književnost. Potkraj 1944. došao je na župu u Bugojno, gdje se za epidemije pjegavog tifusa zarazio i umro. God. 1929–41. bio je urednik Franjevačkog vjesnika u kojemu je i surađivao pišući članke iz antičke književnosti, franjevačke prošlosti i crkvene povijesti (1927–31, 1933, 1935–37, 1939–40). Reviju je čuvao od političkih i idejnih sukobljavanja i polemika. Također je surađivao u Kalendaru sv. Ante (1926, 1930), Jugoslavenskom listu (1930), Spomenici Franjevačke klasične gimnazije u Visokom (1932) i Hrvatskoj enciklopediji (1941–42). Pod pseudonimom Jukićevac objavio je brošuru Zbor franjevačkih bosanskih bogoslova »Jukić« (Sarajevo 1935), a glavni je pisac Pravila za pitomce Franjevačkog sjemeništa u Visokom (Sarajevo 1930), radi čega je posjetio franjevačka sjemeništa u Italiji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Zaslužan je i za razvoj samostanske knjižnice u kojoj je 1938–39. katalogizirao periodiku.