GIFFINGER, Franjo

GIFFINGER, Franjo (Ksaver), slikar (Novi Sad, 1826 — ?, nakon 1878). Gluhonijem od rođenja. Učio je tri godine u litografskom zavodu Michaela Trocha u Petrovaradinu. Polazio je Institut za gluhonijeme u Beču, gdje je 1846–49. studirao na Akademiji likovnih umjetnosti (odsjek za restauriranje slika) te radio u slikarskom atelijeru F. G. Waldmüllera kao privatni učenik. U Beču ostaje možda i do kraja 1851. uzdržavajući se vjerojatno restauriranjem slika. Od 1853. pojavljuje se kao putujući slikar u Vojvodini, a o. 1858. u Srbiji. U Osijeku je radio 1866–68, 1870. i 1876–78, u Brodu na Savi i Vinkovcima 1869, Tovarniku 1877, Vukovaru 1877–78. Nakon 1878. gubi mu se trag. Bio je isključivo portretist. Slikao je u duhu kasnog bidermajera ponajviše građane srednjeg staleža: činovnike, trgovce, obrtnike, njihove žene i djecu. Obično su to portreti jednostavna aranžmana s neutralnom pozadinom, oštro opservirana poprsja, s mnogo opisnosti u odjeći i skromnim ukrasom. U najboljim ostvarenjima uspio je pored karakterizacije likova dati i psihološki naglasak (Portret mladog muškarca iz obitelji Woydicka, 1867; Portret nepoznate građanke, 1870; Portret Antonije Bier, Portret muškarca iz obitelji Belovitić). Imao je osobit afinitet za slikanje djece (Portret Jozefine i Viktora Markovića, 1878; Portret Marije Petrović). Giffingerov je opus u cijelosti neujednačen. Obuhvaća slike na razini amaterstva, ali i one koje su po slikarskoj kakvoći i psihološkoj izražajnosti trajne vrijednosti našeg slikarstva druge pol. XIX. st. Veći dio njegovih djela nalazi se u Galeriji likovnih umjetnosti i Muzeju Slavonije u Osijeku, Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu, Muzeju grada Beograda i Galeriji Matice srpske u Novom Sadu; slike iz Galerije umjetnina u Vukovaru nestale su u srpskoj agresiji na Hrvatsku 1991.