GLOZ, Eduard

GLOZ, Eduard (Edy), skladatelj i dirigent (Prag, 9. IV. 1904 — Rio de Janeiro, 28. IV. 1971). Studij trombona završio u Srednjoj muzičkoj školi u Zagrebu. Bio članom kazališnih orkestara u Zagrebu i Osijeku. God. 1952. otišao u Brazil i tamo djelovao kao dirigent, glazbeni pedagog i skladatelj. U državi Rio Grande do Sul osnovao dva simfonijska orkestra, a u gradu São Bento do Sul utemeljio 1957. glazbenu školu koja danas nosi njegovi ime (»Profesor Edy Gloz«). U Zagrebu se u međuratnom razdoblju proslavio skladajući šlagere i operete, koje su bile među najizvođenijim tadašnjim skladbama. Osobito su uspješne operete Tu je sreća, Na plavom Jadranu i Čar mjesečine, u kojima je mjestimice nastojao dočarati naše primorsko podneblje i značaj hrvatske narodne melodike. Izvođene su i u Pragu, Brnu, Ljubljani. Skladao je i operu Majka, balet Musica surrealista, simfonijsko kolo Sremica, zborsko djelo Tkeš mi draga (na stihove D. M. Domjanića), glazbu za prvi hrvatski glazbeni film Šešir (1937) u režiji O. Miletića, glazbu za crtane filmove (Veliki miting, W. i N. Neugebauer, 1951). U operetama se držao tradicionalnih oblika – arijeta, kupleta, dueta, terceta, zborova i plesnih točaka, očitujući smisao za raspjevanu, poletnu melodiku koja se lako pamti te za čvrstu ritmičku okosnicu plesova i efektnu instrumentaciju. Od brojnih njegovih šlagera najpoznatiji su bili Sve za ljubav, Jedne noći, Ja ljubim te, Kad je mjesec bio mlad, Ispod dubrovačkih palma, a trajnu popularnost stekao je Noćas ću, draga koji je upotrijebljen kao glavna šlagerska melodija u filmu K. Golika Tko pjeva zlo ne misli (1970). Kao dirigent G. je u Brazilu promicao djela hrvatskih skladatelja B. Berse, I. Tijardovića i dr.