HAASZ, Ipoly

HAASZ, Ipoly, neuropsihijatar (Veliki Bečkerek, 3. III. 1914 — Rijeka, 4. VII. 1993). Završio realnu gimnaziji u Velikom Bečkereku 1932, potom u Zagrebu diplomirao teologiju 1938. te se vratio u rodno mjesto gdje je svećenik i kateheta do 1949. Tada se odriče prvotnog poziva i s budućom suprugom Alicom odlazi na studij medicine u Zagreb, gdje diplomira 1955. Doktorirao 1969. tezom Pokazatelji prognoze u liječenju alkoholičara pri Medicinskom fakultetu u Ljubljani. Nakon studija zaposlio se u riječkoj Općoj bolnici »Braća dr. Sobol«, gdje je od 1956. radio u Klinici za neuropsihijatriju. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije završio je 1962. u Zagrebu, a 1972. habilitirao se na Medicinskom fakultetu u Ljubljani. Povremeno je sudjelovao u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi na Medicinskom fakultetu u Rijeci. God. 1961. organizirao je i do umirovljenja 1980. vodio Odsjek za liječenje alkoholičara pri Dispanzeru za mentalno zdravlje Klinike za neuropsihijatriju. Glavno područje njegova znanstvenog rada bio je alkoholizam, od njegove prevencije do liječenja i rehabilitacije. Rezultate stručnog i znanstvenog rada objavljivao u časopisima Liječnički vjesnik (1961, 1964, 1967), Anali Kliničke bolnice »Dr. M. Stojanović« (1964–67, 1969), Medicina (1964–66, 1969–71, 1974–77), Medicinski pregled (Novi Sad 1964), Alkoholizam (Beograd 1967, 1971, 1973), Alkoholizmus elleni országos bizottság (Budimpešta 1969), Acta Facultatis medicae Fluminensis (1970), Alcoholism (1971–72, 1980), Anali zavoda za mentalno zdravlje (Beograd 1971), Psihoterapija (1972), Al-Klub (1975, 1977), Socijalna psihijatrija (1976), Engrami (Beograd 1981), Mediterranean Journal of Social Psychiatry (1981), Ideggyogyaszati szemele (Budimpešta 1982), Alkohologia (Budimpešta 1984). Pisao poučno-popularne članke iz zdravstva, ponajviše u Narodnom zdravstvenom listu. Bio je osnivač prva tri kluba liječenih alkoholičara u Rijeci te predsjednik riječkoga Koordinacionog odbora Saveza za borbu protiv alkoholizma.