HAMZA-BEG
traži dalje ...HAMZA-BEG, hercegovački namjesnik (?, prva pol. XV. st. — ?, nakon 1489). Prema H. Šabanoviću, Hamza-begu su dodijeljeni hasovi u Hercegovini koji su prije pripadali Isa-begu Ishakoviću. Hercegovačkim je namjesnikom (sandžakbegom) imenovan 1469. i otad se više puta spominje kao »gospodar hercegove zemlje«; sjedište mu je bilo u Foči. Odatle šalje 12. III. 1470. u Dubrovnik poklisara Heraka Vraneša da dovede Dubrovčanina vještaka u svezi s diobom ostavštine hercega Stjepana Vukčića Kosače, a potkraj srpnja poslao je H. svoga poklisara Hajradina sa sultanovim izaslanikom u Dubrovnik da prenese odluku Mehmeda II. da se hercegovim sinovima Vlatku i Stjepanu isplati sva očeva ostavština, što je i učinjeno. God. 1471. poremetili su se dubrovačko-turski odnosi zbog toga što se H. nakon zauzeća Počitelja želio domoći dubrovačke Posrednice i Drijeva. U kratkom su ratu turske čete 23. II. provalile u Župu dubrovačku i Konavle i poharale ih. Na te Hamza-begove postupke Dubrovčani su se žalili na Porti, pa mu je sultan naložio da provjeri dubrovačke tvrdnje. Nakon što su odnosi normalizirani sporazumom na Porti u svibnju 1472, sultan je pisao Hamza-begu da otvori putove dubrovačkim trgovcima i da im vrati robu koju im je oduzeo herceg Vlatko. Problem Posrednice opterećivao je njihove odnose i idućih godina. Na položaju namjesnika naslijedio ga je 1474. Sinan-beg. H. je u Foči dao podignuti manju bogomolju (mesdžid), a na dvoru je držao pisara (dijaka) Radonju.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
HAMZA-BEG. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/hamza-beg>.