HAN, Verena

HAN, Verena, rođ. Manč, povjesničarka umjetnosti (Vukovar, 4. IX. 1912 — Beograd, 8. XII. 1993). U Zagrebu završila gimnaziju 1930. i diplomirala pri Filozofskom fakultetu 1936. povijest umjetnosti, a doktorirala 1959. tezom o intarziji u južnoslavenskih naroda u XVI–XVIII. st. pri beogradskom Filozofskom fakultetu. Bila je stalna likovna kritičarka Obzora (1936–41) te kustosica u MUO i MG u Zagrebu (1945–46). God. 1947. odlazi u Beograd, gdje je bila muzejska savjetnica u Komitetu za nauku i kulturu FNRJ, 1951–71. kustosica te znanstvena suradnica Muzeja primenjene umetnosti, potom do umirovljenja 1980. znanstvena savjetnica u Balkanološkom institutu SANU. — Prvotno pisala likovne kritike, poglavito osvrte na zagrebačke izložbe. U ogledu Pedeset godina borbe za umjetnost (Hrvatski Zagreb, 1940) prikazala je glavne pojave u hrvatskoj modernoj likovnoj umjetnosti. Poslije se bavila muzeologijom te posvetila primijenjenoj umjetnosti, ponajviše umjetničkoj obradbi drva i proizvodnji stakla. Posebno je istraživala umjetnost i obrt u Dubrovniku: studije o uporabi dekorativne kože u renesansi (Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 1955–56), drvenom vijencu iz Tudizićeve palače (Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1956), staklarskoj tehnologiji (Zbornik Muzeja primenjene umetnosti, Beograd 1976), trgovini staklom s Turskom, Albanijom, južnom Italijom, Sicilijom (Balcanica, Beograd 1973, 1976, 1979) i Venecijom te o srednjovjekovnim vitrajima (Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, 1979) i zvoniku crkve sv. Dominika (Fiskovićev zbornik, 1980). Važan su prinos hrvatskoj povijesti umjetnosti njezine knjige o dubrovačkom staklarskom obrtu. Na temelju opsežne građe iz dubrovačkog arhiva prva je znanstveno obradila povijest dubrovačkog staklarstva XIV–XVI. st. Autorica je prikaza razvoja zbirka i muzeja od XIII. do XIX. st. u Jugoslaviji (Tkalčićev zbornik, 2. Zagreb 1958), rasprava Kasnogotička škrinja alpsko-lombardskog tipa u dalmatinskim zbirkama (Zbornik Muzeja primenjene umetnosti, 1958), Slikari iz Dalmacije oslikavaju gotičko i renesansno staklo u Muranu (Balcanica, 1982–83) te razmatranja o ikonama na staklu iz XVI–XVIII. st. u gradovima na istočnoj obali Jadrana (Zbornik za likovne umetnosti, Novi Sad 1986). Povijesnoumjetničke studije objavila i u publikacijama Zbornik Muzeja primenjene umetnosti (1955–56, 1959, 1962, 1969, 1971–73), Zbornik za likovne umetnosti (1965, 1971–72), Zbornik Svetozara Radojčića (Beograd 1969), Balcanica (1970, 1972, 1974–75), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd 1971), Moravska škola i njeno doba (Beograd 1972), Gradska kultura na Balkanu (Beograd 1984, 1). Likovne kritike potpisivala šiframa V. M. i vema.