HUMO, Anka

traži dalje ...

HUMO, Anka, rođ. Ivačić, pijanistica i glazbena pedagoginja (Zadar, 27. IV. 1903 — Sarajevo, 5. I. 1962). Supruga pisca Hamze. Učila glasovir u glazbenoj školi HGZ u Zagrebu 1923–25, studirala 1925–31. orgulje (F. Dugan) i solo-pjevanje (M. Reizer), diplomirala 1930. glasovir u S. Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1931. bila gimnazijski profesor glazbe u Sarajevu, 1945. u Mostaru, od 1947. profesor glasovira u Muzičkoj školi u Sarajevu. Njezin se pedagoški rad temeljio na Stančićevoj glasovirskoj metodici kojom je utjecala na glazbeni razvitak niza pijanista, dirigenata i skladatelja. Zakratko razvila koncertnu djelatnost, kao solistica (Beethovenov Koncert u C-duru uz Sarajevsku filharmoniju s dirigentom M. Pozajićem, 1956) i komorna glazbenica; s Vlastom Debelić njegovala tematske programe (F. Chopin).

LIT.: Izvještaj kr. muzičke akademije u Zagrebu za školsku godinu 1923.–1924.—1930.–1931. Zagreb 1924–1931. — B. Milanković: Hronika muzičkog života. Sarajevo. Zvuk, 2(1956) 6, str. 271–272; 7/8, str. 346–347.
 
Gorana Doliner (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HUMO, Anka. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/humo-anka>.