HUMSKI

traži dalje ...

HUMSKI, plemićka obitelj s posjedima u Zagrebačkoj, Križevačkoj i Varaždinskoj županiji. Obiteljsko ime izvedeno je iz imena posjeda Hum (javlja se i u obliku Hom) u Zagrebačkoj županiji, po kojem su nosili pridjevak »iz Huma« (de Hwm, Hom), a nalazio se na širem području današnjeg naselja Breznički Hum (uz cestu Zagreb–Varaždin). Ime je u dokumentima zabilježeno u oblicima Humzki, Humzky, Hwmzky te Homsky, Homzki i Homzky. Nije poznato pripada li obitelji Doroteja Humski, udovica Stjepana Grebengradskog, koja je prije 1475. naslijedila od supruga posjede, među kojima i dijelove posjeda Hum. Prvi poznati član obitelji Humski iz Huma bio je Stjepan st., plemićki sudac Zagrebačke županije (1507 — o. 1513). Uz posjede Hum i Globočec u Zagrebačkoj županiji, imao je udjela u posjedima Rakovec (Vrbovečki) i Grana (između Mađareva i Novog Marofa) u Križevačkoj županiji. Od 1517. spominje se njegova udovica s posjedima Hum, Mađarevo te Beletinec i Ozthnice u Varaždinskoj županiji. God. 1530. posjede su podijelila braća Ladislav, Mihovil i Stjepan ml., vjerojatno sinovi Stjepana st. Ladislav se spominje do 1533, a imao je, osim Mađareva, dio posjeda Donja Zelina (Zelina sv. Nikola). Njegova braća bila su 1537. među povjerenicima, koji su zastupali kralja Ferdinanda I. pri uvođenju Ivana Kaštelanovića od Svetog Duha u posjed grada Zeline. Od 1543. braća plaćaju porez u Varaždinskoj županiji za udjele u posjedima Sutinsko (područje oko današnjih Sutinskih toplica i Mača) i Beretinec, koji su 1552. opustošili Turci. Mihovil je zabilježen s pridjevkom »iz Beretinca« 1547, kada je bio svjedok pri uvođenju bana Nikole Zrinskog u posjed gradova Čakovca i Štrigove u Međimurju. Iste se godine Stjepan ml. sukobio s Ivanom Forčićem od Butine Vasi, susjedom na posjedu Sutinsko. God. 1550. dobili su Stjepan ml. i njegov nećak Juraj, sin Mihovila, kraljevsku donaciju za njihove dijelove posjedâ u Maču, kaštelu Sutinsko, Bužinu i Beretincu (svi u Varaždinskoj županiji). Protiv te donacije uložio je prosvjed pred zagrebačkim Kaptolom Ivan Forčić ml.; on je 1552. napao Jurjev posjed Sutinsko i orobio udovicu Uršulu Budar, Jurjevu majku. Jurjev stric Stjepan ml. bio je oko 1550–54. plemićki sudac u Zagrebačkoj županiji. Juraj je imao brata Mojsija, s kojim je 1559. bio svjedok pri uvođenju Ambroza Gregorijanca i Elizabete Mihanović u više posjeda u Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji, a 1564. Mojsije je kao jedan od kraljevskih povjerenika uveo F. Tahyja u posjed dijelova posjeda i gradova Susedgrad i Donja Stubica. S bratom Jurjem i drugim plemićima sa sutinskog područja prosvjedovao je 1565. protiv uvođenja u dio toga posjeda braće Pavla i Ambroza Gregorijanca. I Mojsije se sukobljavao sa susjedima na tom području (1565–81); bio je ubirač poreza u Križevačkoj (1565, 1567, 1572), Varaždinskoj (1570) i Zagrebačkoj županiji (1568, 1582) te prisjednik Oktavalnog suda (1568–73). I njegov brat Juraj bio je ubirač poreza 1570. u Križevačkoj i Varaždinskoj županiji. God. 1573. spominje se Jurjeva udovica. Te je godine Mojsije bio poslanik Ugarske komore Varaždinskoj županiji u svezi s ubiranjem poreza. Od iste godine bio je vlasnik dijela posjeda Sveti Martin (Zenth Marthon, Zenth Marton in Bosiako; područje današnjeg naselja Prozorje iznad Dugog Sela; i posjed Božjakovina nazivao se do početka XVI. st. Sveti Martin – J. Buturac). Umro je 1584. i pokopan u župnoj crkvi u Maču, gdje se nalazi njegova nadgrobna ploča s natpisom (objavili I. Kukuljević Sakcinski, Gj. Szabo i E. Laszowski). Njegova udovica Ana Fanchy (Fanch) iz Grđevca upravljala je posjedima do 1588. Sljedećem koljenu obitelji pripadao je Ivan st., sin Jurja, koji se kao suvlasnik obiteljskih posjeda spominje od 1588. Po posjedu Beletinec imao je pridjevak »iz Beletinca«. God. 1596. imenovan je za prisežnika Zagrebačke i Križevačke županije. Umro je prije 13. VII. 1600, kada se spominje njegova udovica. Istom koljenu pripadaju Stjepan, Franjo i Petar, sinovi Mojsija. Posjed Sveti Martin pripadao je 1598. Stjepanu. Sva trojica spriječila su 1604. Franju Bátthyanyja da proda grad Grebengrad s posjedom, koji je dijelom i njima pripadao. Braća su bila 1608. suvlasnici obiteljskog posjeda u Mačama, a 1622. spore se s Margaretom Babonožić ili Benvenuti, udovicom Baltazara Patačića zbog kmetova. Franjo, koji se nakon 1616. oženio Barbarom, sestrom Jurja Mikulića, od o. 1633/34. bio je vlasnik posjeda Sveti Martin. God. 1634. spominje se u spisima Hrvatskog sabora u svezi s instrukcijama za poslanike u zajednički ugarsko-hrvatski sabor. Umro je prije 1651, kada se spominje njegova udovica. Sljedećem koljenu pripadao je Ivanov sin Ivan ml., koji se od o. 1645. spominje kao posjednik dijela grebengradskog vlastelinstva (Mađarevo). Između 1645. i 1656. trpio je nasilja i štete na tom posjedu od Sebastijana Szentbiborzyja, upravitelja posjeda Grebengrada i Hraščine Jurja I. Erdődyja i njegove supruge Elizabete Bátthyany. Ivan ml. je 1656. protiv njih pokrenuo parnicu, ali ona nije riješena u njegovu korist. Obratio se i banu N. Zrinskom i ponudio mu taj posjed na prodaju, navodeći da nema potomaka. Mađarevo je poslije Szentbiborzyju prodala Ivanova sestra Katarina, supruga Ivana Lastasina. Oko 1658. Ivan ml. bio je u vojnoj službi, a 1660. darovao je župnoj crkvi u Maču srebrnu pokaznicu s natpisom (objavili Kukuljević Sakcinski, Szabo i Laszowski, koji pogrešno navodi da je riječ o kaležu). God. 1664. njegova udovica Katarina Vitez uzela je zajam i pod hipoteku dala plemićki posjed i kuriju u Poznanovcu (u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu nalazi se akvarel s grbom obitelji Humski, koji se prije nalazio u Poznanovcu). Istom koljenu pripadali su Ivanovi rođaci Baltazar i Juraj ml., sinovi Franje, s kojima je 1651. imao u zalogu kaštel Sutinsko (već potpuno ruševan), posjed Ladislava Kasnara, čija je supruga Marijana Vurnovečki (Urnoczy) bila kći Ane Humski. Baltazar se nakon 1651. više ne spominje, a Juraj ml. vjerojatno je istovjetan s istoimenim redovnikom Pavlinskog reda. On se 1649. spominje kao redovnički novak i te je godine ustupio svoj dio posjeda u Sutinskom Petru Kegleviću. God. 1684. bio je prior pavlinskog samostana u Sveticama. Tom samostanu Dora Humski, udovica Stjepana Lackovića, darovala je 1641. šumu. S oltara sv. Notburge u samostanskoj crkvi sv. Marije skinuta su dva crkvena grba obitelji Humski iz Huma i Križanić iz Hresna iz XVII. st.; ti grbovi, tzv. alijansni grbovi dviju ženidbom povezanih obitelji nalaze se u zbirci grbova Hrvatskoga povijesnog muzeja. Obitelji je pripadala klarisa Konstancija, koja je 1654. prepustila sve svoje posjede u Sutinskom samostanu sv. Klare u Zagrebu. Obitelj je izumrla u muškoj lozi vjerojatno prije 1682, kada je Stjepan Vučković, sin Filipa Vučkovića i Marijane Humski prodao svoje dijelove posjeda Sutinsko, Mače, Bukovac, Bankovo i Gradišće.

LIT.: Obitelj. — I. Kukuljević Sakcinski: Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah it. d. u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1891, 136. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 2. Zagreb 1894; 3. 1896; 8. 1902; 17. 1941. — R. Lopašić: Oko Kupe i Korane. Zagreb 1895, 299–300. — E. Laszowski: Greben. Prosvjeta, 4(1896) 22, str. 701–702. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 64. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 3. Zagreb 1906. — Isti: Habsburški spomenici, 1–3. Zagreb 1914–1917. — Gj. Szabo: Spomenici kotara Krapina i Zlatar. Zagreb 1914, 30, 63, 75, 77. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 2–5. Zagreb 1915–1918. — E. Laszowski: Sutinsko i Poznanovac. Hrvatska prošlost, 4(1943) str. 155, 157–159, 161–163. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1. Zagreb 1958. — M. Šamšalović: O zalaganju nekretnina u Banskoj Hrvatskoj u XVII. stoljeću. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 2(1959) str. 145. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Ibid., 3(1960) str. 618; 4. 1961, 525, 527–528, 541. — D. Baričević: Svetice i problem pavlinskog kiparstva na prijelazu 17. u 18. stoljeće. Radovi Arhiva JAZU, 2(1973) str. 113. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973², 220, 360, 433, 657. — A. Horvat: Između gotike i baroka. Zagreb 1975. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — D. Baričević: Pavlinski kipari i drvorezbari u Sveticama. Kaj, 10(1977) 9/11, str. 39. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — J. Buturac: Božjakovina – Brckovljani 1209–1980. Brckovljani 1981, 25. — D. Baričević: Kiparstvo u pavlinskim crkvama u doba baroka. U: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786 (katalog izložbe). Zagreb 1989, 184. — V. Brajković: Grbovi, grbovnice, rodoslovlja. Zagreb 1995, 13, 22, 81–82. — Stjepan st. — J. Buturac: Vrbovec i okolica. Vrbovec 1984, 149. — Mojsije. — J. Adamček: Povijest vlastelinstva Božjakovine i okolice. Zagreb 1981, 13. — Z. Herkov: O rukopisu »Notitiae de praecipuis officiis regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae«. Rad JAZU, 1984, 405, str. 177, 189. — J. Buturac: Regesta za spomenike Križevaca i okolice 1134–1940. Križevci 1991, 60. — Ivan st. — Zapisnici poglavarstva grada Varaždina, 3. Varaždin 1992, 270. — Franjo. — J. Adamček: Seljačke bune u Hrvatskoj u XVII stoljeću. Zagreb 1985, 53. — Ivan ml. — M. Šamšalović: O zalaganju nekretnina u Banskoj Hrvatskoj u XVII stoljeću. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 2(1959) str. 145. — Dora (o. 1641). — Đ. Cvitanović: Svetice nekad i danas. Kaj, 10(1977) 9/11, str. 10.
 
Tatjana Radauš (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HUMSKI. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/humski>.